Uvijek sam željela da postanem slikarka, ali me nikada nisu uspjeli naučiti da ne crtam svuda osim na papiru, koji mi je obično stajao ispred nosa. Pa zamislite izložbu punu crteža na pijesku i kamenju, na neurađenim domaćim zadacima, na telefonskim računima… Na svemu čega sam se jednog trena dotakla, a šta me nije dotaklo. Zamislite kritike u novinama šokiranih ozbiljnih količinom djetinjstva i razapetom kožom koja miriše na vjetar. Tek tako, uokvirenu, bi je osjetili, kao da nikad nisu ni zagrlili. A opet, svi bi u njoj vidjeli samo…
Autor: Administrator
Intervju: Milica Janković – „Ne patim od političke korektnosti, ali podržavam različitost“
Evidentno je da su osobe sa invaliditetom u svakom socijalnom poretku manje ili više na margini društva. Neke države svakako imaju više, a neke manje uređene zakone koje bi im pomogle u olakšavanju egzistencijalnog pitanja i pružile osobama sa invaliditetom veća prava. Neke zemlje više obraćaju pažnju na uklanjanje arhitektonskih barijera ili uključivanje takvih lica u društvenu zajednicu. No, neke zemlje to čine u enormno manjoj meri. Različite političke ideologije, poput nacizma, su išle toliko daleko u svojoj diskriminaciji da su lišavale žvota pripadnike sopstvenog naroda samo zato jer se…
Poezija: Titanomahija; Golootočani; Anđeo uništenja
TITANOMAHIJA Tvoj otac je Hron zato misliš da imaš sve vreme ovog sveta u plamenu on je titan doživotni računovođa ima ego sve do Mjanmara ti si za njega nevažan tek slučajan ili podskup ejakulata koga ne čine elementi izabirani iz mokraćne cevi ili mehura zagledan u bledo ispisane brojke oseća na sebi so Tučepi i Makarske užeglih maslina i golotinje mladih Nemica koje je prvi put video tu na živo ne na RTL cvaj ili nekom drugom švapskom kanalu znaš da je Mjanmar ili Burma kako ga i danas…
Prevod: Čaj u Sahari (Tea In Sahara, The Police)
Moje sestre i ja Imamo jednu želju pre no što smrt nas sustigne zla, Učiniće ti se čudna, K`o da smo sišle sa uma; Molim te, ne pitaj koja nas goni sila, Pod zaklonom od plavetnila, Mi smo pod vlašću te čudne opsesije, Rešenje u tvojim se rukama krije. Čaj u Sahari sa tobom. Taj mladić svoju reč dade Da će da ispuni njihove nade, I plesale su da zadovolje njega Sa radošću koja se meriti ne da; Na istom mestu, ispod peščane dine, Sačekaće ga svake godine; Pod zaklonom…
Poezija: Sati; Prsti; Prsti II
SATI Zaglušuje me tišina ove sobe. Istina, soba liči na sve one iz drugih pesama, ali ne može biti ista, jer koja je soba imala nokte sa narandzastim lakom koji su hteli da se unesu u tvoju kosu na potiljku i da ti ispričaju šta su sve dodirnuli ovih dana a nisu dodirnuli ništa. Koja je soba videla koliko je bled mesec kada ga sam posmatraš sa prozora. Reci mi koliko smo sati udaljeni, pretvarajući to u kilometre, i reći ću ti koliko smo kilometara udaljeni pretvarajući to u sate.…
Proza: ***
Umoči stopalo u plićak svetlosti i prisloni oslonac na istopljeni kamem. Uklopljavanje i kratkoročna smrt na kauču, vezani prsti. Neću, obećao sam, da koristim ove reči što imam i znam, koje sam sažvakao i repetirao 100 puta, Požutele kao knjige, već neke nove upakovane u celofane, izvučene pincetom iz slojeva listova, ako artefakati. Jer neću o tebi da pišem rečenim, već ne rečenim, novim. I u aseptičnim uslovima da stavaram neki organizam za tebe koji živi po principu osmoze i nekom drugom metaboličkom procesu. Rasut kao pigment i topljen otiscima…
Poezija: Varljivo proleće 2017.
Ni najlepši ram ne može da ulepša sliku Ako je slika grozna Zapitaš li se ikada Gde to odlazi noć? Gde nestaje sivilo? Gde odlaze tmurni oblaci Vesnici smakosvetnih oluja Gde su alosni vetrovi Koji čupaju krovove i drveće Sve te pojave koje prkose lepoti i svetlu Nisu daleko i tu su U kućama U sobama U ljudima Kad god sam te zvao da prošetamo Ti si uvek nalazila nekakve izgovore Uvek si imala preča posla Uvek ti je više prijalo društvo nekoga Ko će samo da te iskoristi i…
Poezija: Neke note uvek kasne
Ukrstili su se neki čudni zimski meseci sa prekrajcima letnjih zakasnili su i dva minuta mi krate život uvek unapred sa glavom na dole sa rukama u hladnoj vodi sa glavom iza zida zato što sam raspoložena da slušam istu pesmu hiljadu puta i hiljadu puta iznova sve njene tišine najbolje opisuju moje jersam spremna da ućutim sve tvrđave u mojoj samo na tren pa iznova da odslušam kretnju brojeva na telefonu koji sam broji svoje vreme dva minuta sam manja i nikad ih neću vratiti. Autor: Ivana Pantelić
Skrajnuti moderni horori
Živimo u vremenu kada se malo čita; ne čitaju se ni književni klasici, a kamoli žanrovska ostvarenja. Zbog toga mnoge knjige ostaju nepročitane i zaboravljene. Ovoga puta, osvrnuću se na tri domaća moderna horor ostvarenja – romane Prokletstvo i Zoantropia, kao i priču Ponoćna zvona. Ono što je zajedničko za sva tri naslova je da dele sličnu sudbinu – sva tri dela su kvalitetna, ali su na određen način skrajnuta. PROKLETSTVO Pisac Dejan Đorđević je osamdesetih godina prošlog veka bio dobro poznat SF čitaocima. Pod pseudonimom Dejv…
Autošovinizam kao odbrana od estradnog patriotizma
Povodom predstave Suze i biseri Pre dve godine, na niškom URBAN FEST-u, neformalna grupa „Pera Detlić“ iz Kuršumlije izvela je predstavu Suze i biseri s jasnim ciljem da se beskompromiso ukaže na sve prisutniji šund i neukus koji prete da razore pravu kulturu i umetnost. Predstava s takvom idejom itekako je dobrodošla, ali u ovom slučaju mnogo je važnije na koji su to način reditelj i glumci pokazali publici šta je tačno šund a šta prava kultura i kako razgraničiti ta dva pojma. Sve i da su imali najbolju nameru,…
Poezija: Prostor i vreme
Za sve moje prijatelje od kojih sam udaljena prostorno Dobre vesti stižu iz svetskih laboratorija Vreme i prostor ne postoje Sve češće slušam Vreme i prostor ne postoje Ruke i lica koja mi nedostaju ne postoje Naše zajedničke priče i vragolije nema ih Bog? Velika prevara Koju su mnogi umetnici podgrevali U nedostatku današnjih saznanja Ni stari Vrag neće se vratiti iz kazana U koji je proteran da se krčka Možda nema ni nas na kugli zemaljskoj Ne znam Samo užasan osećaj praznine Oko kojeg se vrte naši mejlovi Naše…
