POGOVOR NAKON SVEGA Mnogo pre svoje dijagnoze M.Z. je vikao NE pušim NE pijem NE kockam se Ne jurim ženske hvaleći svoj poetski asketizam crvenim tragom neumorno mučio je sebe i druge ali zato imam čir na želudcu to je pravi pakao mnogo pre predgovora i doktora duše pune pirita boje korozije strog prema rečima i formi škrt na pohvale i hrabrom glasu brknuo je duboko unutra izneverivši sebe i druge CRVENI PEVAC LETI KA PANjU Smorila su nas sva ta očekivanja u danima za koje smo mislili da dolaze…
Autor: Administrator
Recenzija: Slučaj Lenke Dunđerski – „Santa Maria della Salute“
Filmska kritika je o novom filmu Zdravka Šotre bila gotovo jednodušna: premijera je protekla u svečanoj atmosferi, Vojin Ćetković (Laza Kostić) i Tamara Aleksić (Lenka) blistali su, a film je iz dana u dan beležio rekordnu gledanost! To bi valjda značilo da je film besprekoran i da bi svaki drugačiji vid kritike bio suvišan, možda i zlonameran, s ciljem da naruži nešto što je steklo kultni status već samim tim što je snimljeno. Ipak, dobra reklama ne mora bezrezervno značiti i visoki kvalitet samog ostvarenja. Istina, kritika ponekad može biti…
Interjvu: Jelena Šestović – „Nije sve u oskudnom oblačenju i atraktivnosti“
Našim dragim čitaocima donosimo još jedan intervju! 🙂 „Čupava Keleraba“ imala je priliku da razgovara sa Jelenom Šestović, jednom sasvim, kako ona kaže, običnom devojkom. Jelena se bavi pisanjem kratkih misli koje objavljuje na svom Fejsbuk profilu i u njima iznosi lične stavove o društvu i vremenu u kojem živi. Njen izraz je kratak, a samim tim i efektan, te možemo očitati niz varijacija na različite teme. No, ovoga puta ćemo peskočiti opširniji uvodni deo, kojem pribegavamo u predstavljanju (mladih) kreativaca na našem sajtu, stoga krećemo in medias res. Uživajte.…
Poezija: Staklene sjene
Tišinom vezane dvije niti beskrajnosti i bezvremenosti otkrivaju mi sve što želim ali i ono što bih trebala znati vučem staklene sjene za sobom ne znajući što me čeka u prikrajku skrovišta snenoga u onom gdje se najveća ali i najjača magija događa – ljubavna bludna bolna ne okolišam niti sumnjam jer nemam u što nitko više ne želi staklene sjene (možda jer nisu kadri ni suočiti se sa vlastitima a kamoli sa ostalima) žalostivo otvaram i zatvaram vrata za sobom u korak s tišinom i istinom idem a ono…
Poezija: Nije mrtav; Cenzura; Deus ex machina
NIJE MRTAV Grafiti na napuštenim fabrikama posmatraju nas okom napuštene ljubavi Deca mašu male ručice opisuju polukrug Trag automobilskih točkova ostavlja misao u prašini Zelenilo ćuti teškim uzdahom Stigle su najnovije vesti Slika koja govori sve jezike i vredi više od dve suze Put se odvija poput tepiha izjedenog moljcima Pogled put čipkanog neba otkriva mukotrpan rad Tvorca Kuda usmeriti dvogled kad sve izgleda jednako daleko: fudbalski klubovi heroji pravda za ovoga nepravda za sve ostale i nevidljivi post skriptum Punk is not dead CENZURA Svakog jutra svakog jutra čitamo…
Reportaža: „Elementi detektivike u delima Harukija Murakamija“
Tribina „Elementi detektivike u delima Harukija Murakamija“, koja predstavlja drugi deo seminara o fantastičnoj književnosti „Fantastika u fokusu“ (organizovao Klub “Skaz”), održana je 23. februara 2017. godine, u Domu kulture „Studentski grad“, tj. u Klubu-knjižari „Magistrala“. Učesnici ove tribine bili su dr Dejan D. Milutinović (Filozofski fakultet, Univerziteta u Nišu), dr Vladislava Gordić-Petković (Filozofski fakultet, Univerziteta u Novom Sadu), a moderator je bio Ivan Damnjanović. Težilo se tumačenju opusa ovog pisca putem teorije detektivike, a ujedno i da se na žanrovsko-teorijskom planu pojasne veze pisca sa matricama pop-kulture, čije se prisustvo…
Poezija: Mehanizam za mrak
Ti ne mozes da pričaš, ja ne mogu da verujem. Simuliram plač jer urlici prodiru duboko u tkivo jastuka. Ma, gladovaću toliko dugo da ću postati tanak toliko kao štapići svetla što nas ujutru češu. Brojaćeš mi ugljenisana rebra a, ja ću da kašljem balone. I maziti mi ogrebotinu sna na naličju ledja. Zgužvati moj kikot ispod kreveta. Iščupaj lukovicu zvončića iz mog uha, i ugasi lampu nad glavom, jer – šta će mi svetlo? Autor: Miloš Janjić
Prevod: Leonard Koen „Aleluja“
Čuo sam, postoji akord što kao tajna se krio, Svirao ga je David, a Gospodu beše mio, Al’ tebi nije stalo do muzike i slavuja. Ide ovako: četvrti, peti i zatim – Mol je u padu a dur se uzdiže nad njim, Zbunjeni kralj komponovao je „Aleluja“. Vera ti beše jaka, al’ trebao ti je dokaz, krupan, Video si je na krovu kako se kupa I osetio: njena lepota na mesečini u tebi buja. Za svoju kuhinjsku stolicu ona te sveza, Skrši tvoj tron i tvoju kosu odreza, Sa tvojih…
Legenda od krvi i mesa
Marko Aleksić, „Marko Kraljević, čovek koji je postao legenda“, „Laguna“, Beograd 2015. Ovo nije istorijski roman, a nije ni istorijska studija. Ovo je istorija zanimljivija od romana i čitljivija od udžbenika. Zanimljivo, originalno, a objektivno, bez patetike. I konačno jedan prikaz srpskog srednjovekovlja gde nema bolesnih nakaza i perverznih monaha (kao što je to, na primer, slučaj sa romanima Dobrila Nenadića). Mudra politika, sukobi, intrige, slavne bitke, bračni ugovori i nesporazumi, najzad i neverovatna priča o Preljubovićima koji su ostavili pečat u istoriji grčkog grada Janjine, priča dostojna filmskog…
Istraživanje: Isterivanje zlih duhova (Bele poklade u selu Lozovik)
Bela nedelja je pokretni praznik koji se obeležava poslednje nedelje pred vaskršnji post, a poslednji dan te sedmice naziva se Bele poklade. Vreme pred Bele poklade smatra se periodom neobuzdanog uživanja u jelu, piću i proslavama, te se Bele poklade uzimaju kao poslednji dan takvog ponašanja pred početak uskršnjeg posta. Ceo običaj sačuvan je u selu Lozoviku, opština Velika Plana. Boraveći tamo uspeli smo da deo atmosfere i običaja prenesemo i vama. Tokom cele nedelje, a posebno poslednjeg dana, „mačkari“, maskirci ili „građani“, među njima najčešće deca i mladi, oblače se…
Poezija: Devet života
Tu gde smo se razdvojili gde smo kosti zaboravili i ostavili pevač hrapavog glasa peva za izgubljenom pesmom i devet života pesmom koju sam izgubila dok sam izgubljeno sedela sa izgubljenim mislima u džepu očekivala sam odgovor crvenog vazduha vazdusi su nestali vazdusi su se prekrojili u ono što smo ostavili neizrečenim u ono što smo pustili da umre izgubljena pesma nestaje u valovima vuku se samo dve ljubičaste zvezde iz rata bez ruku i nogu očekivala sam odgovor on se zaledio i tu gde su naše kosti izgorele postao…
