Poezija: Pogovor nakon svega; Crveni pevac leti ka panju; Arhe

POGOVOR NAKON SVEGA Mnogo pre svoje dijagnoze M.Z. je vikao NE pušim NE pijem NE kockam se Ne jurim ženske hvaleći svoj poetski asketizam crvenim tragom neumorno mučio je sebe i druge ali zato imam čir na želudcu to je pravi pakao mnogo pre predgovora i doktora duše pune pirita boje korozije strog prema rečima i formi škrt na pohvale i hrabrom glasu brknuo je duboko unutra izneverivši sebe i druge CRVENI PEVAC LETI KA PANjU Smorila su nas sva ta očekivanja u danima za koje smo mislili da dolaze…

Recenzija: Slučaj Lenke Dunđerski – „Santa Maria della Salute“

Filmska kritika je o novom filmu Zdravka Šotre bila gotovo jednodušna: premijera je protekla u svečanoj atmosferi, Vojin Ćetković (Laza Kostić) i Tamara Aleksić (Lenka) blistali su, a film je iz dana u dan beležio rekordnu gledanost! To bi valjda značilo da je film besprekoran i da bi svaki drugačiji vid kritike bio suvišan, možda i zlonameran, s ciljem da naruži nešto što je steklo kultni status već samim tim što je snimljeno. Ipak, dobra reklama ne mora bezrezervno značiti i visoki kvalitet samog ostvarenja. Istina, kritika ponekad može biti…

Interjvu: Jelena Šestović – „Nije sve u oskudnom oblačenju i atraktivnosti“

Našim dragim čitaocima donosimo još jedan intervju! 🙂 „Čupava Keleraba“ imala je priliku da razgovara sa Jelenom Šestović, jednom sasvim, kako ona kaže, običnom devojkom. Jelena se bavi pisanjem kratkih misli koje objavljuje na svom Fejsbuk profilu i u njima iznosi lične stavove o društvu i vremenu u kojem živi. Njen izraz je kratak, a samim tim i efektan, te možemo očitati niz varijacija na različite teme. No, ovoga puta ćemo peskočiti opširniji uvodni deo, kojem pribegavamo u predstavljanju (mladih) kreativaca na našem sajtu, stoga krećemo in medias res. Uživajte.…

Poezija: Staklene sjene

Tišinom vezane dvije niti beskrajnosti i bezvremenosti otkrivaju mi sve što želim ali i ono što bih trebala znati vučem staklene sjene za sobom ne znajući što me čeka u prikrajku skrovišta snenoga u onom gdje se najveća ali i najjača magija događa – ljubavna bludna bolna ne okolišam niti sumnjam jer nemam u što nitko više ne želi staklene sjene (možda jer nisu kadri ni suočiti se sa vlastitima a kamoli sa ostalima) žalostivo otvaram i zatvaram vrata za sobom u korak s tišinom i istinom idem a ono…

Poezija: Nije mrtav; Cenzura; Deus ex machina

NIJE MRTAV Grafiti na napuštenim fabrikama posmatraju nas okom napuštene ljubavi Deca mašu    male ručice opisuju polukrug Trag automobilskih točkova ostavlja misao u prašini Zelenilo ćuti teškim uzdahom Stigle su najnovije vesti Slika koja govori sve jezike i vredi više od dve suze Put se odvija poput tepiha izjedenog moljcima Pogled put čipkanog neba otkriva mukotrpan rad Tvorca Kuda usmeriti dvogled kad sve izgleda jednako daleko: fudbalski klubovi heroji pravda za ovoga nepravda za sve ostale i nevidljivi post skriptum Punk is not dead CENZURA Svakog jutra svakog jutra čitamo…

Reportaža: „Elementi detektivike u delima Harukija Murakamija“

Tribina „Elementi detektivike u delima Harukija Murakamija“, koja predstavlja drugi deo seminara o fantastičnoj književnosti „Fantastika u fokusu“ (organizovao Klub “Skaz”), održana je 23. februara 2017. godine, u Domu kulture „Studentski grad“, tj. u Klubu-knjižari „Magistrala“. Učesnici ove tribine bili su dr Dejan D. Milutinović (Filozofski fakultet, Univerziteta u Nišu), dr Vladislava Gordić-Petković (Filozofski fakultet, Univerziteta u Novom Sadu), a moderator je bio Ivan Damnjanović. Težilo se tumačenju opusa ovog pisca putem teorije detektivike, a ujedno i da se na žanrovsko-teorijskom planu pojasne veze pisca sa matricama pop-kulture, čije se prisustvo…

Poezija: Mehanizam za mrak

Ti ne mozes da pričaš, ja ne mogu da verujem. Simuliram plač jer urlici prodiru duboko u tkivo jastuka. Ma, gladovaću toliko dugo da ću postati tanak toliko kao štapići svetla što nas ujutru češu. Brojaćeš mi ugljenisana rebra a, ja ću da kašljem balone. I maziti mi ogrebotinu sna na naličju ledja. Zgužvati moj kikot ispod kreveta. Iščupaj lukovicu zvončića iz mog uha, i ugasi lampu nad glavom, jer – šta će mi svetlo? Autor: Miloš Janjić

Prevod: Leonard Koen „Aleluja“

Čuo sam, postoji akord što kao tajna se krio, Svirao ga je David, a Gospodu beše mio, Al’ tebi nije stalo do muzike i slavuja. Ide ovako: četvrti, peti i zatim – Mol je u padu a dur se uzdiže nad njim, Zbunjeni kralj komponovao je „Aleluja“. Vera ti beše jaka, al’ trebao ti je dokaz, krupan, Video si je na krovu kako se kupa I osetio: njena lepota na mesečini u tebi buja. Za svoju kuhinjsku stolicu ona te sveza, Skrši tvoj tron i tvoju kosu odreza, Sa tvojih…

Legenda od krvi i mesa

Marko Aleksić, „Marko Kraljević, čovek koji je postao legenda“, „Laguna“, Beograd 2015.   Ovo nije istorijski roman, a nije ni istorijska studija. Ovo je istorija zanimljivija od romana i čitljivija od udžbenika. Zanimljivo, originalno, a objektivno, bez patetike. I konačno jedan prikaz srpskog srednjovekovlja gde nema bolesnih nakaza i perverznih monaha (kao što je to, na primer, slučaj sa romanima Dobrila Nenadića). Mudra politika, sukobi, intrige, slavne bitke, bračni ugovori i nesporazumi, najzad i neverovatna priča o Preljubovićima koji su  ostavili pečat u istoriji grčkog grada Janjine, priča dostojna filmskog…

Istraživanje: Isterivanje zlih duhova (Bele poklade u selu Lozovik)

Bela nedelja je pokretni praznik koji se obeležava poslednje nedelje pred vaskršnji post, a poslednji dan te sedmice naziva se Bele poklade. Vreme pred Bele poklade smatra se periodom neobuzdanog uživanja u jelu, piću i proslavama, te se Bele poklade uzimaju kao poslednji dan takvog ponašanja pred početak uskršnjeg posta. Ceo običaj sačuvan je u selu Lozoviku, opština Velika Plana. Boraveći tamo uspeli smo da deo atmosfere i običaja prenesemo i vama. Tokom cele nedelje, a posebno poslednjeg dana, „mačkari“, maskirci ili „građani“, među njima najčešće deca i mladi, oblače se…

Poezija: Devet života

Tu gde smo se razdvojili gde smo kosti zaboravili i ostavili pevač hrapavog glasa peva za izgubljenom pesmom i devet života pesmom koju sam izgubila dok sam izgubljeno sedela sa izgubljenim mislima u džepu očekivala sam odgovor crvenog vazduha vazdusi su nestali vazdusi su se prekrojili u ono što smo ostavili neizrečenim u ono što smo pustili da umre izgubljena pesma nestaje u valovima vuku se samo dve ljubičaste zvezde iz rata bez ruku i nogu očekivala sam odgovor on se zaledio i tu gde su naše kosti izgorele postao…