Tišinom vezane
dvije niti
beskrajnosti i bezvremenosti
otkrivaju mi sve što želim
ali i ono što bih trebala
znati
vučem staklene sjene
za sobom
ne znajući što me čeka
u prikrajku skrovišta snenoga
u onom gdje se najveća
ali i najjača magija događa –
ljubavna
bludna
bolna
ne okolišam niti sumnjam
jer nemam u što
nitko više ne želi staklene sjene
(možda jer nisu kadri ni suočiti se sa vlastitima
a kamoli sa ostalima)
žalostivo otvaram
i zatvaram vrata za sobom
u korak s tišinom i istinom
idem
a ono što će se dogoditi (ili već je) u ovih četiri bolna zida
to saznanje (barem većinu)
ponijet ću sa sobom u grob
a ostatak – mali dio toga
sazna se lako – ako bojažljive duše smognu
hrabrosti
da koji časak pogledaju staklene sjene
Autor: Josipa Lesinger
