Poezija: Staklene sjene

Tišinom vezane

dvije niti

beskrajnosti i bezvremenosti

otkrivaju mi sve što želim

ali i ono što bih trebala

znati

vučem staklene sjene

za sobom

ne znajući što me čeka

u prikrajku skrovišta snenoga

u onom gdje se najveća

ali i najjača magija događa –

ljubavna

bludna

bolna

ne okolišam niti sumnjam

jer nemam u što

nitko više ne želi staklene sjene

(možda jer nisu kadri ni suočiti se sa vlastitima

a kamoli sa ostalima)

žalostivo otvaram

i zatvaram vrata za sobom

u korak s tišinom i istinom

idem

a ono što će se dogoditi (ili već je) u ovih četiri bolna zida

to saznanje (barem većinu)

ponijet ću sa sobom u grob

a ostatak – mali dio toga

sazna se lako – ako bojažljive duše smognu

hrabrosti

da koji časak pogledaju staklene sjene

Autor: Josipa Lesinger

Related posts

Leave a Comment