Poezija: Neke note uvek kasne

Ukrstili su se

neki čudni zimski meseci

sa prekrajcima letnjih

zakasnili su

i dva minuta

mi krate život

uvek unapred

sa glavom na dole

sa rukama u hladnoj vodi

sa glavom iza zida

zato

što sam raspoložena

da slušam

istu pesmu

hiljadu puta

i hiljadu puta iznova

sve njene tišine

najbolje opisuju moje

jersam spremna da ućutim

sve tvrđave u mojoj

samo na tren

pa iznova

da odslušam kretnju brojeva

na telefonu

koji sam broji svoje vreme

dva minuta sam manja

i nikad ih neću vratiti.

Autor: Ivana Pantelić

Related posts