Ukrstili su se
neki čudni zimski meseci
sa prekrajcima letnjih
zakasnili su
i dva minuta
mi krate život
uvek unapred
sa glavom na dole
sa rukama u hladnoj vodi
sa glavom iza zida
zato
što sam raspoložena
da slušam
istu pesmu
hiljadu puta
i hiljadu puta iznova
sve njene tišine
najbolje opisuju moje
jersam spremna da ućutim
sve tvrđave u mojoj
samo na tren
pa iznova
da odslušam kretnju brojeva
na telefonu
koji sam broji svoje vreme
dva minuta sam manja
i nikad ih neću vratiti.
Autor: Ivana Pantelić