Proza: ***

Umoči stopalo u plićak svetlosti i prisloni oslonac na istopljeni kamem. Uklopljavanje i kratkoročna smrt na kauču, vezani prsti. Neću, obećao sam, da koristim ove reči što imam i znam, koje sam sažvakao i repetirao 100 puta, Požutele kao knjige, već neke nove upakovane u celofane, izvučene pincetom iz slojeva listova, ako artefakati. Jer neću o tebi da pišem rečenim, već ne rečenim, novim. I u aseptičnim uslovima da stavaram neki organizam za tebe koji živi po principu osmoze i nekom drugom metaboličkom procesu. Rasut kao pigment i topljen otiscima na vosku. Borba za dah u borbi dahova, srkanje vrata i sviranje zubima po žilama. Fetus ruže i pupoljak bića, mladunče zvukaa. Zigot kraja i bora početka. Spiralno spuštanje niz lokne, dok ne zaboli glava. Reči prošle termičku obradu hladnih osećanja u sred usijane glave. Ukrasi članke pamukom i isparenjima alkohola. Spavaća soba kao laboratorija. Volim da kadriranja iz postelje, i pomeram tačku preseka po plafonu, a presecam se iznutra. Smaknuta zaveza i paralelno smaknut um, smaknut stolnjak i projekcija tački. Potpoljen budan, pospanost u paru. Bogomolja – tebemolja Oslovljavanje i oslanjanje. Prst ispod nosa, vrat na butini, podlaktica na ramenu, šaka na jabuci. Polij se zarobljenom vodom, malim morem na grebenu uzglavlja, nek proklija dugmad. Pusticu te da ne možeš, sve dok ja ne budem mogao. Čekam da med čekajući oliže sebe. Zidovi imaju uši, a vrata su naoružana. Obeleži moju teritoriju na svom vratu i ispod ruke, sirupom. Ne mogu da te ne grlim dok spavam pored tebe. She loved him She loves sin She lived in She lost him

Autor: Miloš Janjić

Related posts