Poezija: Mog anđela nema

Ti, koga ne znam gde da nađem,

gde skrio si se pod okriljem neba,

u koj još nemirni suton da zađem,

ja tražim, al’ mog anđela nema…

Što nisam ptica da se vinem u nebesa

kroz oblake i oluje preletela bih na krilima vetra

da još jednom nađem te,

moj anđele koga nema…

Al’ dođe dan i ti od mene ode

dok rušili su se stubovi neba,

meni okovi tame, tebi krila slobode

moj anđele koga nema…

Tad uz pratnju serafima

svirala je tvoja violina

i kidali su se oblaci našeg neba

moj anđele koga nema,

jutros se pokidali!

Autor: Olivera Nikolić

Related posts