Poezija: ***

Namestiću srce u taktu Čuće se puna nota Namestiću i Osmeh Gledaću širom otvorenih očiju Kako bez snebivanja Odmaraš na pustim bregovima Neprijateljskih prostora Čelični vazduh Zatvoriće vulkan pred erupcijom Modri oblaci okupiraće nebo Avioni ce mlazom Uputiti s.o.s. Feniksu koji vapi Za slobodom Ispod 12 rešetaka Jezera će se probuditi Ali ona neće moći Neće smeti Išta reći I ja ću morati Da ga pomilujem Oslobodim I sačuvam Oprosti Što ti ga nikad Nisam pomenuo Nisam na to imao pravo Autor: Maša Grujić

Poezija: Vreme je smrti

Danas moraš dvaput da mi ponoviš sve. Možda je bolje i da ne opštiš sa mnom uopšte. Ovde je rasterećujuće lepo, ako saznam gde sam, javim ti gde je. Usput možeš uvek da svratiš do reke. Ovih dana vetar  se igra Sa mojom kosom, ulazi i u moju glavu i prevrće moje misli, nastavlja dalje i duva celim mojim bićem. Žuto drveće se ogleda u Tamišu. Feniks, okrnjeno srce i velika polja, Na nebu sakrili su se u oblake. “Stolen dance” u pozadini Četiri galeba izvode performans iznad reke, Sunce…

Poezija: Piksla

Ponovo osećam miris kafenih zrna, bez misli o kontraindikacijama. Ruke nisu usmerene na dodirivanje pulsa – strah je zdrobljen stagnacijama. Žar cigarete ne asocira na prolaznost – on je moj trenutak hedonizma! Trenutak neponovljiv, jedinstven – čak i u piksli pronalazim tragove smisla. U tom pepeljastom katranu vidim Feniksa. Autor: Milica Milošević Foto-izvor: Piterest