Društveno-istorijski kontekst Narodi koje neispravno u svakodnevnom govoru nazivamo Indijancima zbog Kolumbove pretpostavke da je 1492.godine stigao do Indije, žive na američkom tlu od pamtivijeka. Istorijski izvori smatraju da se prvo doseljavanje plemena iz Azije dogodilo prije barem 14,000 godina, za vrijeme posljednjeg ledenog doba, kada je između dva kontinenta postojao zemljani prelaz. Naseljavanjem novog tla, narodi su sa sobom donijeli bogata usmena predanja koja, iako znatno različita od plemena do plemena, sačinjena su od priča i pripovijedanja o postanku svijeta i neraskidivoj duhovnoj vezi čovjeka sa zemljom i prirodom,…
Autor: Administrator
O romanu Marka Vidojkovića: „Đubre“ vapi za či(s)tačima
Đubre Marka Vidojkovića jeste jedan od onih romana koji čitaoca nateraju da, nakon pročitane poslednje stranice, ispusti težak uzdah, pa i psovku – zbog toga što svaki nadrealni momenat iz romana zapravo deluje surovo realno i ostvarivo, pa u takvim slučajevima psovka jeste jedina moguća reakcija, bar u prvom trenutku. Takođe je Đubre jedna od onih knjiga o kojoj se mnogo više razmišlja nakon što je pročitana nego što se razmišljalo dok se prelazila stranica za stranicom, jer napisana u prvom licu, maltene žargonskim jezikom, uz puno nekonvencionalnih i opscenih…
Poezija: 21. 10. 1941.; Recite nam…; Sadašnjost
21. 10. 1941. Da su imali krilaTog crnog oktobraKada su smrti gledali u očiČeta đakaNa nišanu okupatorahrabro u reduSpremni da smrt umestoŽivota provedu Recite nam… Recite namKako da živimoČemu da se divimoŠta da pišemoKako da dišemoKoga da volimoKome da se molimoŠta će bitiKad nam ućutkaju misliOduzmu osećanjaI narede da živimo Sadašnjost Kupićemo budućnostProdaćemo sebeI snoveIzdaćemo sadašnjostZa ideale bolje Autorka: Dajana Đurić Foto: Pinterest
Poezija: Neznanac
Kada izađem iz tela,pobegnem od sebe trčećim korakom.Tražim neku drugu kožu da me primi,da se srodimo ipostanemo bliski.Jer ja sa sobom nisam dobar. Boli me telo,razum mi puca u glavu…To je trenutak kada svoje napete žileprikačim na žičaru,pa se vozim danima…Dok ta krtost ne pukne na pola.Jedan deo ulažem na piće,drugi na spavanje. Izlažem sebe kao tupi predmetna aukciji…Možda se neko zajebe,pa me kupi.Baci na otpad.Založi vatru…Da kao crni dim odem na nebo. U izlogu stare obućarske radnje,po kišnom danu,na mokrom staklu,ja vidim neznanca.Ne poznajem ga.Gledam i plačem.Ni sam ne…
Prikaz prvog srpskog dokumentarnog trilera „Do viđenja!“ Ž. Petrovića
Priča o najbogatijoj Beograđanki svih vremena Ovo je bilo nešto sasvim osvežavajuće, nešto drugačije. Uzela sam knjigu koja je stajala na polici među onima koje bi valjalo pročitati. Udobno sam se zavalila u sofu, i umesto poslepodnevne dremke, koju ionako ne praktikujem, upustila sam se, predavajući se ovom posve uzbudljivom dokumentarnom trileru. Glavna junakinja je Draga Mitrićević, najbogatija Beograđanka svih vremena. Da, da, dobro ste čuli, Draga Mitrićević bila je najbogatija Beograđanka, kćerka Jovana Mitrićevića Dimitrijevića, višeg državnog službenika, bliskog dvoru, za kojom je pokrenuta istraga. Draga je nestala iz…
Poezija: Oskar za melanholiju
Jesen pod noktima i nečujni kovitlac lišćašto se kao mačka vrti oko noguvrate me u srećne parčiće polupanog detinjstva.Isečem se na smešne trenutkekoje sam oprezno birao da me plaše:visoki muškarac sa bledom maskomi kuhinjskim nožem ubio je mnogo devojakai uvek ima nastavaka i drugih ubica i vrisaka.Crna ptica dugačkog kljuna psuje kletve,okrnjeno perje seče hod i podiže pogled,pretnje su stvarne. Neka oštrina u vazduhuhirurški zaseca kožu, ne kao vetar,nema ga u kosi, ne osećam ga u kostimakao nekad i usne zategnute omčomne mogu da izuste ni jecaj, ni smeh, ni…
Beograd, šalabajzeri i slatke bestidnice Mome Kapora
Čovjekov život bi bio samo obična proizvodna traka neke fabrike da nije, neizbježno, u skoro svim svojim porama protkan tugom, a tuga, koliko god bila ozloglašena kao najteži kamen na ljudskoj duši, iznjedri najveće ljude i najčudesnije priče. Samo rijetki umjetnici mogu da prikažu tugu na taj način da je učine lijepom. Jedan od njih je Momo Kapor, rođeni Sarajlija, koji se svojski trudio da rodni grad, obavijen traumatičnim sjećanjima, potisne pišući o svom posljeratnom domu i nepresušnoj inspiraciji, Beogradu. Ostaje upamćen kao slikar, književnik i novinar, a po njegovim…
Javni razgovor
„Šta znači objavljivati anonimne glasove u javnom razgovoru koji izgovaraju laži,bljuvotine i gluposti?“ „Precenjena ideja građana Republike Srbije da se o svakoj temi mora čuti njihov genijalni glas“. Dočekali su slobodu, Demokratiju. Svi prognanici totalitarizma, disidenti sa američkim stipendijama, dotirani korifeji. Dočekali su elektronsku agoru u kojoj se laprda bez cenzure. I naravno, bez mozga. Živela sloboda! Mesto na kojem se razgovara diktira kompetenciju sagovornika. Međutim, šta se dešava sa modifikovanim agorama tradicionalne provenijencije, baštinicima ugleda boraca koji su preživeli zabrane, teror, kažnjavanje? Slobodni i demokratski mediji. Koji nas čuvaju…
Poezija: ***
Zašto ne spavaš danima, zašto kada zatvoriš oči vidiš zaslepljujuće sunce?Dok gledaš u more, talasi su nekad opasni, nekada mirni.Zašto vidiš ogromne brodove?Da li su to zaboravljena sećanja talasa u kojima plivaš, čoveče?Zašto vidiš visine iznad rivijere i šljaštucave devojke?Želim na plaži jedan čamac, da otplovim daleko u so, da se osuši.Zašto ne zatvoriš oči čoveče, možda ćeš tamo sve videti? Autor: Jovan Mitić Foto: Pinterest
O filmu „Plavi somot“ („Blue velvet“) Dejvida Lična
… Plavi somot nije film za svakog. Neki ljudi su ga zaista shvatili. Drugi su smatrali da je odvratan i bolestan. Naravno, film jeste takav, ali ima dve strane. Morate da imate kontrast. Film treba da ima snagu. Moraju biti prisutne snage tame, tako da bude uzbudljiv i da može malo da vas uzdrma. Ako uzmaknete pred tim, onda tonete pravo u neko mlako đubre… Svaki put kada u nečemu ima malo te snage, neko će za to reći da je bolesno ili odvratno. Kada idete do ekstrema, često možete…
Poezija: Novembar
U boji magle,sa tragom plavim,u toplim nijansama žute,Sa kišama što tišinom slutejoš jedan zalazak crven,U titraju umirućeg lišćai mirisu gole krošnješto u zemlju život vraća,Pod nogama šušti…Novembar.Još jedan.Početku i kraju,rađanju i smrti,svim nedostajanjima znanimponosno prkosii vjetar ga žurno nosiu ovaj gladni dlan… Ili Novembar nosi vjetar? Dobro poznati vjetar… Onaj istiŠto kroz kosu,kožu,ka srcustarom zebnjomvrata do hodnika tajnihdrhtave dušeotvara smjeloi duhove prošle traži…Evo ga, čuje seOd noći glasnijiUspavanku za budne sviraZviždi i reže,silovito miluje oknai ariju pažljivo bira,kao poslednji pozdravsvemu živomKao dočekonome što je davno prošloKao most između dva svijetaIspod…
