Medijum i mleko: Prikaz romana „Una“ Mome Kapora

Kad se navede podatak da je od prvog izdanja romana Una prošlo četiri decenije, moglo bi doći do jedne nedoumice: koju od dve kratke reči ubaciti u taj podatak ne bi li mu se dalo konkretno značenje – da li reći da je otada prošlo tek, ili već četrdeset godina? Ako treba istaći da se Una smatra delom koje se ne može zaobići kad se govori o stvaralaštvu srpskih pisaca tokom druge polovine dvadesetog veka, onda bi se reklo da je prošlo tek četiri decenije otkako je roman prvi put…

I dalje zveče Momine reči

Kako sam krenula retroaktivno sa iščitavanjem knjiga, uskoro ću biti u društvu Toma Sojera i Haklberi Fina ili ću sa Robinzonom zaglaviti na kakvom pustom ostrvu, a društvo će mi praviti neki Petko. I eto između razne „teške literature“, Momo je počeo da iskače sa raznoraznih mesta. Iz izloga, u fizičkom obličju nekog, njemu sličnog, usputnog prolaznika. Nemojte pogrešno da protumačite, ovo nije nimalo laka materija. U njegovim knjigama, romanima, hronikama, provejava sama ogoljenost, čisto pulsiranje života. A tu je i njegovo oštro, pronicljivo oko, koje detektuje, razodevajući, šta se…

Beograd, šalabajzeri i slatke bestidnice Mome Kapora

Čovjekov život bi bio samo obična proizvodna traka neke fabrike da nije, neizbježno, u skoro svim svojim porama protkan tugom, a tuga, koliko god bila ozloglašena kao najteži kamen na ljudskoj duši, iznjedri najveće ljude i najčudesnije priče. Samo rijetki umjetnici mogu da prikažu tugu na taj način da je učine lijepom. Jedan od njih je Momo Kapor, rođeni Sarajlija, koji se svojski trudio da rodni grad, obavijen traumatičnim sjećanjima, potisne pišući o svom posljeratnom domu i nepresušnoj inspiraciji, Beogradu. Ostaje upamćen kao slikar, književnik i novinar, a po njegovim…