Kada izađem iz tela,pobegnem od sebe trčećim korakom.Tražim neku drugu kožu da me primi,da se srodimo ipostanemo bliski.Jer ja sa sobom nisam dobar. Boli me telo,razum mi puca u glavu…To je trenutak kada svoje napete žileprikačim na žičaru,pa se vozim danima…Dok ta krtost ne pukne na pola.Jedan deo ulažem na piće,drugi na spavanje. Izlažem sebe kao tupi predmetna aukciji…Možda se neko zajebe,pa me kupi.Baci na otpad.Založi vatru…Da kao crni dim odem na nebo. U izlogu stare obućarske radnje,po kišnom danu,na mokrom staklu,ja vidim neznanca.Ne poznajem ga.Gledam i plačem.Ni sam ne…