O romanu Marka Vidojkovića: „Đubre“ vapi za či(s)tačima

Đubre Marka Vidojkovića jeste jedan od onih romana koji čitaoca nateraju da, nakon pročitane poslednje stranice, ispusti težak uzdah, pa i psovku – zbog toga što svaki nadrealni momenat iz romana zapravo deluje surovo realno i ostvarivo, pa u takvim slučajevima psovka jeste jedina moguća reakcija, bar u prvom trenutku. Takođe je Đubre jedna od onih knjiga o kojoj se mnogo više razmišlja nakon što je pročitana nego što se razmišljalo dok se prelazila stranica za stranicom, jer napisana u prvom licu, maltene žargonskim jezikom, uz puno nekonvencionalnih i opscenih…