Ruža – simbol bezimene ljubavi

Da li ćemo pamtiti ljubav kojoj ne znamo ime… Znače li nešto imena ili, poput pojma ruže, služe samo kao puki simbol? I ne dovedu li upravo brojna značenja do obeznačavanja i obesmišljavanja? Nedavno je ovaj svet napustio i veliki pisac Umberto Eko. Otišao je, a čitaocima je u amanet ostavio jednu bezimenu i svih značenja lišenu ružu, sa željom da joj upravo oni, čitaoci, vrate pravo značenje i spoznaju smisao njene bezimenosti. Od slavne opatije iz romana „Ime ruže“ ostalo je samo ono što je ispripovedao monah Adso, sve…

Koncepcija broja tri u „Hazarskom rečniku“ Milorada Pavića (II)

Prvi deo teksta možete pročitati na sledećem linku: https://www.cupavakeleraba.com/2016/10/13/koncepcija-broja-tri-u-hazarskom-recniku-milorada-pavica-i/ . PRIČE O ADAMU U „Hazarskom rečniku“ postoje i tri priče o Adamu u skladu sa tri knjige od kojih je roman sastavljen. Kako ne bila izneverena koncepcija broja tri u „baroknom“ sloju, pored Avrama Brankovića i Jusufa Masudija, postojao je još jedan istraživač hazarskog pitanja, dubrovački Jevrejin Koen Samuel (Žuta knjiga), nesvakidašnji dvojnik Avrama Brankovića. On je radio na „Hazarskom rečniku“ i nastavljao rad koji je započeo Juda Halevi mnogo vekova pre njega. Branković je Koenovu javu sanjao, a u stvarnosti je…

Koncepcija broja tri u „Hazarskom rečniku“ Milorada Pavića (I)

Odmah je uočljivo da se romani Milorada Pavića, jednom rečju, mogu nazvati neobičnim, kako zbog svoje forme, tako i zbog principa prema kojima se odabrana tematika obrađuje. Roman kao tradicionalni žanr u Pavićevom književnom radu biva obnovljen na nov, postmodernistički način. Postoji samo jedan književnoistorijski tekst – „Lovci snova, trialozi i predeli slikani čajem. Postmoderna poetika Milorada Pavića“ čiji je autor Dagmar Burkhart i koji razmatra postmodernistički pristup u kreiranju književnog dela ovog autora. Koristeći se ovim radom, Jasmina Mihajlović je sažeto prikazala određena karakteristična obeležja Pavićeve proze koja se…

Poezija: Priznanje

Usamljena sam. Ovo priznanje lepi se za nepce i kida meso sa usana vukući ih u polukrug, nagore. Svom silinom trudim se da prekrijem patos. Smeh ima rasterećujuću funkciju, ali ne uvek… I zapravo, ne bojim se smrtnosti. Uplašena sam umiranja u usamljenosti. U zaboravu od sveta. Krijem se iza teorija, iza psihoza i neuroza, iza okrilja svetskog bola. A lažem, mene muči lična bol, jasno definisana. I bunt je ponekada samo privid. Hladni smo, ali dokle – nije nam prijatno u tom ledu. I poričemo da želimo emotivnost. Ona…