Moja ćerka svira na trgu u gradskoj muzici neku skalameriju koja zamjenjuje klasični klavirsintisajzer ga zovu –kaže pogrdno moj tata kojeg ta buka užasno nervira Sinestezirano vrijeme udružuje sve zvuke i sva čula a ja se još nekako nadam da udružiće opet stare Slovene(stalno je molio boga da ne bude kao ja) – goli hirda ne udara na poene Ona svira valcer iz Prvog ešalona sovjetskog filma koji nisam stigla da odgledam ali pamtim neke rimejke domaće aluzijena tu temu Komsomolaca koji odlaze u kazahstanske stepes namjerom da se preko noći obogate Nisam ni morala da gledam(ta odživjela sam…