Poezija: Egzistencijalna

Još jedan moj dan:je upao u egzistencijalne problem/i nije bilo signala/. Mrzjelo me da se prebacim na neki drugi kanalda provjerim kablove/kontaktiram operatera Mrzjelo me i da ustanem.Gađala sam ga daljinskim. Prijavile su komšijeda stigao je novi paket sa brzim protokom informacija u moj grad. I dok je moja slika prikačena za banderu:TRAŽI SE/ ŽIVA ILI MRTVA/ oticala niz blatnjave potočićČistači su pojurili da otčepe šahte. Iščaurila sam se da me ne nađu. Šutiram neku konzervu nogu pred noguU ušima mi odzvanja glas mog starog: -Mora da ti je baba…

Prikaz romana Nataše Milović „U Kvinsu nema seksa“

NALIČJE EMIGRANTSKE  PRIČE Za roman Nataše Milović U Kvinsu nema seksa (BESNA KOBILA, 2021) može se reći mnogo toga, ali dve stvari su pre svih: nije lišen životnog iskustva i nije dosadan. Britko i beskompromisno, kao retko ko od naših glasova iz inostranstva, Nataša Milović  posmatra svoje iskustvo života i rada u Americi iz posebno zanimljive vizure intelektualke, teatrološkinje i pozorišne producentkinje  koja iz dana u dan vodi borbu za golu egzistenciju u  Njujorku. Ovo nije naparfemisana priča o uspehu u potrazi za “američkim snom”, panegirik udžbenicima za samopomoć tipa…

Poezija: Živa sam

Živa samI još uvijek hoću da maštamOsjetim miris vodeI miris nebaJa ne znam šta je mržnjaI dalje bestidno praštamStidnim lažimaSloboda mi kao vazduh trebaU meni se svemir sažimaSvakim otkucajem srcaRazmotavam se do gole misliDo gole kožePostojimOtkrivenaJer mi se možeJer se pružam do visinado kojih neko ni mislima ne znaUmijem nečovječno da se polomimI da se dignem sa dnaVolšebno sebe sječemNa pola, i na više!A onda tečem,kao bujica tečem…Uz mene se otvara neboUz mene se dišeUz mene se kopni i toneUz mene se može dalekoMeni su sve boje skloneMožeš da postaneš…

Poezija: Sazvežđe drveta

NekadaDok su mi stopala još bila tri broja manjaPosadila sam drvo višnjeU bašti iza roditeljske kućeOtkinula sam komad svoje krviNapojila mladi korenPa su višnje zrile tamnocrveneGodinamaA njihov sok je popunjavao praznineU mojim krvnim sudovimaČak i kada sam bila dalekoS proleća bi neki cvet otpaoI doplovio do meneTek da me podseti da nisam samaA onda je jedna grana svenulaPola drveta se ugasiloU vreme kada sam bila baš tužnaKada je i pola mojih nada svenuloOtkinula sam komad svoje ljubaviLjutnje nemoći vereSvega što sam imalaNapojila načeti korenPa smo još živeli i drvo i…

Poezija: Grad u čaši

Oguljena kolena na hladnom ispucalom betonu…Kao vene na starom telu.Tragovi biča urezani od tolikih udaraca.Čuju se točkovi starog kofera koji škripepo tom istom asfaltu.U tom koferu je ceo jedan život.Rastanak se morao desiti.Sve to teško pada čoveku na kolenima.Znao je da toga mora doći… Ptica ispušta svoj kreštavi glas,kao da kaže: Zbogom.Čak i čovekov plašt više ne radi.Posiveo je.Nosi taj svoj plašt na leđima,kao ranac pun kamenja…težinu svoje patnje. Njegov grad živi u čaši alkoholnog pića.Malo po malo, on ispija taj svoj grad,da ostane u njemu…da ga pamti,zauvek. “Gde su…

Seobe, sport, Sumatra: Pančevački dani profesora Crnjanskog

Nije neobično da jedan afirmisani pisac drži časove u srednjoj školi, ali da talentovani pesnik predaje đacima gimnastiku – a pritom se to ne dešava u antičko niti u prosvetiteljsko doba, nego u XX veku – onda je to pravi kuriozitet! Godina je 1921, a za Miloša Crnjanskog se već može reći da je pesnik Lirike Itake, da je pisac Dnevnika o Čarnojeviću, da je svojim stihovima načinio ceo jedan pravac nazvan sumatraizam, da je oženio Vidu Ružić, te da je – profesor gimnastike u Pančevačkoj gimnaziji. Za početak jedne…

Aforizmi Nedeljka Neđe Paunovića (II)

Mnogo očajnika po glavi stanovnika praznih novčanika! Postoje li industrije ili postrojenja gde se stvaraju poštenja? Našli se pitanjem u čudu, oni što bi trebalo „mušterije“ da budu! Statistička je greška, kad se čovek u muči smeška. Po pitanju kvarnosti, mnogo je solidarnosti! Ja bih pod hitno da živim elitno. Stavljam veto na život k’o pseto! Zbog mirnog sna imam košmarnu svakodnevnicu! Mole se svi gladni da ustupe red još gladnijima! Nekako ide komentar, on i kriminal… Naoružajmo se strpljenjem, makar pucali u prazno. Autor: Nedeljko Neđa Paunović Foto: Pinterest

Poezija: Mak

Kroz iščezlu misaoKroz prazan dlanKroz pogled dalek i stranKroz tihi korakKroz prozirnu sjenkuDrhti crveni mak… Zove me sutonNebo me grliSlutnjom se boji zrakNedostajanje se zovešDuša vodi hrliKroz drhtavi crveni mak… Polja su zaspalaNi leptira nemaDiše se pjesma gluvaU polju je zastalaNebeska temaI mak je laticom čuva… Prigrli život, raširi krilaNek’ strast po srcu grebeZaplovi kroz mak jer leptir si bilaJoš jednom udahni sebe! Autorka: Jelena Kovačev Foto: Pinterest

Prikaz romana „Tajni život pčela“: Putem meda do isceljenja

Kako bi čovjekov život izgledao kada bi, kojim slučajem, na ovaj svijet došao kao pčela? Sudeći po priči predstavljenoj u romanu prvencu Sue Monk Kidd, objavljenom 2001 .godine, u kojem je ljudski život u stavljen u direktnu paralelu sa zajednicom u košnici, ne bi se mnogo razlikovao. Ako ni zbog čega drugog, onda zbog neraskidive veze sa majkom kao maticom života i ne samo univerzalnim simbolom začeća i održavanja vrste, nego i ključnom vodećom figurom za zdravo i potpuno funkcionisanje pojedinaca u zajednici. Gradeći prve stepenice svoje karijere knjigama o…

Poezija: Guta nas zemlja

Nemir vojnika na stražipodrhtava u prozirnoj magli.Čuva nas od izgubljenih ratovakoji će se desiti, kad nas više ne bude . Prelazim sa jedne na drugu stranu.Dvostruki špijun koji se pravdaženi za odsutnost,zaboravio je svoj identitet. Bezlična masa prazninecuri niz prašnjavu komodu.Usisavam ustajali vazduh iz trube,koji se nastanio bez dozvole.Zamišljam zvukove talasa u okeanu,dok slušam reku koja plovi. Ispod šešira, čoveka koji puzi,živi ptica,sakrila se od prirode koja je motri,dok nestaje u blatu. Karirana haljina žene, dok leprša,ispisuje njenu tugu u vazduhu.Plač deteta kome je ispao sladoledpostaje razvodnjena bara suza. Kamiondžija…