Zahvalјujući revolucionarnom otkriću objavlјenom kao vest dana na Vikiliksu, informaciji koja je dugo na sebi imala oznaku tajnosti, saznajemo da Melanholija ipak nije ono što smatramo da jeste. Poželјan sentiment koji našem osetlјivom biću daje odlike pritajene čežnje i tajanstvenosti. Prema Vikiliksu, s medicinske tačke gledišta, Melanholija (morbus melancholicus) zapravo je ozbilјan poremećaj ponašanja karakterističan za nesnađene i dezorijentisane individue sklone mamurluku i promiskuitetu, u svim njegovim pojavnim oblicima, a naročito u domenu fantazije. Nјene glavne odlike su sledeće: Spada u zarazne bolesti. Prenosi se pogledom. Napada iznenada. Javlјa se…
Autor: Administrator
Intervju: Withered Land – Osoba uvek ima ono što joj niko ne može uzeti, svoje snove
Belorusija. Koliko uopšte znamo o ovoj zemlji sem onoga što nam dolazi iz medija? Dakle, samo politika. Zato su nam ostale sfere ove zemlje tolika nepoznanica da nam je čitava zemlja pomalo egzotična. Alternativna i andergraund scena pogotovu. Postoji li ona uopšte, kako funkcioniše u takvim uslovima? Pokušaćemo da bar jednim delom damo odgovor na ovo pitanje. U tome će nam pomoći Olga Kann koja je aktivni akter tamošnje scene. Trenutno je najaktivnija i najaktuelnija sa svojim atmosferičnim blek metal projektom Withered Land. Album „The Endless Journey“ se pojavio pre…
Recenzija knjige poezije „Nevidljivi oblici“ Elizabete Dončevske Lušin na makedonskom jeziku
SITE METAMORFOZI NA EROSOT(Kon knigata poezija „Nevidlivi oblici“ od Elizabeta Dončevska – Lušin) „Nevidlivi oblici“ e naslovot prvoto poetsko ostvaruvanje od poetesata Elizabeta Dončevska – Lušin. Stanuva zbor za avangardna erotska poezija iskomponirana od 22 poemi koi se raspredeleni vo tri poetski ciklusi: Oltari, Bezvremie i Nevidena lesnotija na zaminuvanjeto. Ciklusite sledstveno sami po sebe pretstavuvaat: uvertira, kulminacija do konečna eksplozija na ženskoto bitie sfateno kako erotsko – feministički simbol par excellence. „Nevidlivi oblici“ može da se tolkuva i kako poetska kniga – erotski fakt, so koj ne samo što…
Poezija: Dijaspora, još jednom
Za treptaj prije,promaha je stigla na ručak kroz vrata širom raskriljena za njih.Pendžeri su zaškripali poput kostiju predaka davno zagrnutih crnicom. Bili smo uštificani, spremni za inspekcije i korekcije.Pristojni – poput naklona.Falilo je još samo potkovano jaje. Bezuspješno smo pokušavali načeti teme, nekada zbližavajuće.Jaz se činio puno veći od širine kuhinjskog stola.Sledila nas je kakvoća života na kakav su svikli –rastopila ih je srdačnost sa kakvom smo ih prigrlili. Rasijanje je pokušalo da se bezbolno uglavi u davno napušteno tlo.Nije se primilo.Sanjalo je Maticu, a hodalo po mrtvaji. Bilo je…
Poezija: Histrionka
Bacala je korpice od tijesta golubovimaispred starog Mogrenaa jela samo jagode u želeu Želja ta željica pusta pjena na usta svima Skakala je školice i hitala u vodu žabiceatrakcija za turisteta mala obijesnaSmotala bi cijeli svijet oko malog prsta kad bi htjelaA prst da joj daš ruku ti do lakata izjela Uvijek su joj oči bile gladne Htjela bih da joj doviknem sa epiloške pučine dobacim joj uže sa Svetionika: ,,Čuvaj se! Upropastićeš se!“ Ali ne mogujer ona je tek na prologukaraktera histrionskata mala zvijezda morskata ribica od zlataajkulama hrana Htjela bih…
Šest pevača, osam pesama i zvuci arija direktno iz vašeg radija
Nije klasična muzika dobrodošla samo u televizijskim programima za dan žalosti, u starim crtanim filmovima i na Radio Beogradu 1. Viđamo je nerado kao omiljenu kliše prečicu da se u još jednom u nizu proizvoda televizijske hiperindustrije pokaže da lik koga upravo gledamo pripada bogatijem soju. U prisećanjima koja su nam u glavi uglavnom kategorizovana kao „traumatično“, „dosadno“ ili „traumatično dosadno“, zasigurno možemo pronaći neko njeno nedužno ostvarenje koje je sviralo dok smo posvećivali svoju prolaznu mladost čekanju da nam se javi dežurni operater. Ali postoje divni trenuci u kojima…
Putopis: Polarna noć (Put u nepoznato)
Postoje mesta na drugim stranama sveta, daleko od domovine, koja te nekom čudnom, neobjašnjivom energijom vežu, kao da si i trebao da provedeš neko vreme tu, kao da je to nešto što je oduvek bilo zapisano negde u kosmosu, kao da je sudbina ili šta god. Bilo je proleće pre nekoliko godina. Na početku mojih studija književnosti naišla sam u Andrićevim beleškama na norveškog nobelovca i na njegov roman Glad. Od tog trenutka krenula je moja pomalo zanesenjačka potreba da pročitam taj roman i upoznam se sa likom i delom…
Poezija: Zašto ne idem u Novi Sad
ne idem više u Novi Sadmada i sadzadrhtim kada ime mu kažu neka se slutnja krišom uvučeko malo kučekad napuštenu nađe garažu sklupčaju se pokisli danii razbacanipo ladicama memoari košave zvuk, rumeno licemračne ulicei obasjani bulevari kao vrteška prolaze slikesvezane kikei saten mašna u boji lila smrznute ruke, mučna tišinabolna istinane idu skupa somot i svila o tome nikom ne pričam mnogoi od tad strogone idem putem za Novi Sad podvalio bi jeftin mi trikda pustim krikkad najzad shvatim da nisam mlad i da sam tada ponosan, ljutnegdje usputdragocjen biser…
Poezija: Parče tebe
Ti imaš nešto naprslo u sebi,nešto što te izdvaja od drugih,što te čini jednostavnom,a tako koplikovanom.Čuvam te u šumi svojih maljavih grudi.Tu mirno spavaj, tu si bezbrižna.Urezujem te u sebe metalnom bušilicom,da deo tebe ostane u meni. Gledam tvoj odraz u reci, koji obasjava sunce.U toj tamnoj vodi, tvoje usne plešu tango.Moja sećanja su probuđena iz kome.Ukrštamo parče tebe i deo mene,ukrštamo naš zagrljaj i poljubce,ukrštamo ljubav i urlanje.Pravimo miks kafe i meda. Slažem delove tebe kao sličice u albumu.Ne uspevam da te vratim sa tvog putovanjaintenzivnih akrilnih boja.Problem je…
Poezija: Šišmiš bez pećine
Poezija: Sredina
Postoje tako neki ljudišto žive za početak i kraj s tobom važna jesamo sredina –ona surova stvarnost ona što se ne proživljava samaveć se međusobno gradi godinamaona koja je tako i bolna i dobraali joj nema kraja samo ide i tečekao Dunav i Sava –bukne tu i tamoali samo kako se ne bi stvorila praznina živa jei ostat će takvasve dokle god me sretno u snove ispraćaša ja te vučem za sobomjer zašto sama da stvaram sjećanja? Autorka: Josipa Lesinger Foto: Giorgi Lantos „Dunav“ (Pinterest)
