Poezija: Pjesma

Na uglu usana mi sjediš.Previše osmjeha može da te otjera.Na kućnom pragu pas nam reži,S riječima kreće i ljubav i potjera. Vinom se nekad tješim u noć,Kao da krv sve ne spira,Ne treba mi san ni pomoć,Treba mi jedna kafanska da zasvira. Nemoj da misliš da ne znam da pjevam.S tvojim imenom sve pjesme počinju.Kad nebom munje zasijevaju,Sjetim se tvojih ruku i tvojih očiju. Autorka: Aleksandra Lekić Vujisić Foto: Pinterest