Beograd, šalabajzeri i slatke bestidnice Mome Kapora

Čovjekov život bi bio samo obična proizvodna traka neke fabrike da nije, neizbježno, u skoro svim svojim porama protkan tugom, a tuga, koliko god bila ozloglašena kao najteži kamen na ljudskoj duši, iznjedri najveće ljude i najčudesnije priče. Samo rijetki umjetnici mogu da prikažu tugu na taj način da je učine lijepom. Jedan od njih je Momo Kapor, rođeni Sarajlija, koji se svojski trudio da rodni grad, obavijen traumatičnim sjećanjima, potisne pišući o svom posljeratnom domu i nepresušnoj inspiraciji, Beogradu. Ostaje upamćen kao slikar, književnik i novinar, a po njegovim…

Čini se nedostižnim, ideal Džekove ličnosti

Londonov „Beli očnjak“ po automatizmu, vraća nas u detinjstvo, kad smo se prepuštali avanturama, instiktivno. No, Londonov opus je znatno sveobuhvatniji. Roman „Pre Adama“, koji se bavi praistorijskim čovekom, preko „Gvozdene pete“, koja predstavlja pomalo utopističko društvo iz budućnosti, „Martina Inda“, svojevrsnog autobiografskog romana, do „Kralja alkohola“ i „Zova divljine“, sve to, divlje su prerije jednog velikog umetnika. Celokupna njegova dela oslikavaju odista jednog genijalca oštrog književničkog dara. Pak i sam njegov život, njegov humanitarizam, njegova posvećensot, zarazan osmeh i ljubav prema životu, sami su po sebi odraz njegove autentične…

Petar Božović: „Istinska promena sistema za mene znači uvođenje reda“

Može se reći da je u Evropi bilo mnogo revolucija i da je velika većina njih povezana sa komunizmom – jedne su ovu ideleogiju gradile, a druge rušile. Bilo kako bilo, komunistički, odnosno socijalistički talas, nije zaobišao ni Balkan, a samim tim ni Srbiju. Padom Berlinskog zida 1989. godine menja se svetska politika prema komunizmu i on gubi svoju bitku pred kapijama kapitalističkog ustrojstva, ali u našoj zemlji stvari se odvijaju prilično sporije – tek će jedanaest godina kasnije socijalizam postati ideologija non grata. No, mnogi petooktobarsku revoluciju nazivaju „obojenom“…

Književnost kao način postojanja

Na ulasku u dvoranu već ugledah svetla. Nova godina se nije ni bližila, no, toliko ih je bilo da je bljesak mogao (ili trebalo) svakoga da zaslepi. Ulazim. Penjem se stepenicama po mekom, ni manje ni više, crvenom tepihu: čovek bi pomislio da se nalazi u kakvoj raskošnoj palati rokokoa. Kada je prvi utisak takav, znate, postoje dve mogućnosti: ili je svaki detalj važan poput onoga što će uslediti, ili je sve privid, maska onoga što bi trebalo da ubedi, a čiji su temelji poljuljani. O čemu se radilo, kao…

Svet se menja, neminovno, daleko doseže – nije sporno

Praviti paralelu između muzičkih festivala, zajedničkih izložbi i promocija zbirki knjiga logično je. Staviti u isti kontekst stvaralaštvo različitosti i nenametljivo otkrivati nova lica u pojedinim delatnostima ne samo da je privlačno već je i korisno. Na jednom mestu možete uporediti, uživati, sagledati svu raznovrsnost umeća i izvedbe. Pošto umetničko stvaranje nije ništa egzaktno, i ono što drugi vrednuju manje, vi možete vise, ili čak najviše, izazov je koji se ne propušta. Starost aktera je nebitna. Svakome je na volju da ustanovi šta želi, čak o tome i polemiše zastupajući…

Prikaz romana „Kad su cvetale tikve“ Dragoslava Mihailovića

Kada neko umjetničko djelo po svom nastanku biva zabranjeno naredbom režima, nepisano se podrazumijeva da ono sadrži kvalitet, jer moralo je odjeknuti zaista glasno da bi uzdrmalo vlast, a osim toga, umjetnost nije i nikad ne bi smijela biti sušta propaganda. Naprotiv, ona je medij otpora, margina uzvišenosti i širine. Njen je zadatak da govori u ime života, pronalazeći podzemne kanale kojim opisuje njegovo jezgro. Te činjenice je bio svjestan i Dragoslav MIhailović kada je napisao svoj kratki roman „Kad su cvetale tikve“, još jedno djelo sa kojim se čitaoci…

O Vladimiru Nabokovu

                           O jednom snu i Nabokovu Baš tu gde se završavalo more počinje jedna zemlja. Obala je dugačka i pusta, čuje se samo hučanje mora, a nekud iz daljine dopire kreštanje nevidljivih galebova. Ležim na suvom pesku, zagledana u igru oblaka na tom purpurnom nebu. Pridižem se na laktove i posmatram taj večni poljubac horizonta, neba i mora. Osvrćem se iznenada i gle, imam šta i da vidim, nedaleko od mene jato leptirova pleše u zanosnom ritmu. Kad odjednom uzdižu se popt strele, stremeći ka nebu. Tek tad spazih da počivaju…

Danijel Jovanović: „Umetnost za cilj mora da ima buđenje osećaja u ljudima“

Književnost za decu je oduvek bila zanimljiva svim uzrastima i dobima, ali je, takođe, možemo okarakterisati i kao najvažniju granu književnosti jer su njene poruke namenjene prvenstveno najmlađima. Uporište ovog stanovišta počiva na činjenici da se čitalački senzibilitet jednog čoveka formira, maltene, od najranijeg detinjstva, zato je od velike važnosti i to sa kojim se štivom deca susreću dok još uvek nisu sasvim obrazovali čitalačke navike, kao i sopstvenu ličnost. U moru literature oko nas, svakako, postoji i ona koja je manje kvalitetna, zato je odgovornost pisaca za decu, naročito…

Uroš Ristanović: „Srpska književna scena se trenutno brčka u svojoj samodovoljnosti“

Primećuje se kako je književnost u Srbiji, kao i na Balkanu, poslednjih decenija nešto što je dosta skrajnuto u medijskom prostoru. Za takvu sliku možemo kriviti ili ratne prilike i razaranje čitavog jednog sistema vrednosti koje je zadesilo Jugoistočnu Evropu ili nesposobnost ovdašnje kulturne elite da spreči dezintegraciju humanističkih tekovina koja je, mora se priznati, zahvatila čitav svet. Bilo kako bilo, veoma je važna i bitna stvar kada u ovakvom ustrojstvu postoje i oni koji mnogo ne mare za nepovoljnost socijalnih prilika, već nalaze načina da istraju u svom kreativnom…

Pod staklenim zvonom društva i vremena: Prikaz romana Silvije Plat

Svijest, razum i identitet koji čovjeka razdvajaju od ostatka živog svijeta univerzalna su tema u pisanim djelima od samih začetaka književnosti. Proces sazrijevanja i formiranja ličnosti bilo koje ljudske jedinke nužno uključuje neprestana preispitivanja o svrsi postojanja, mjestu pod suncem, kao i krize identiteta i shvatanja samog sebe. Mnogo je onih koji iz ličnih, unutrašnjih borbi ne izađu kao pobjednici. Silvija Plat, poznata američka pjesnikinja prošlog vijeka, ostaće upamćena na književnoj sceni kao simbol svih onih koji su poklekli pred težinom života i društva. „Stakleno zvono“ je jedini roman ove…

Intervju: Lebreht Gaspar: „Ogromnu većinu stanovnika Srbije truju anticivilizacijski koncepti (ne)kulture“

„Ukoliko danas nismo dovoljno glasni sa opomenama, sutra to može itekako biti prihvatljivi model ponašanja.“ „Konkretno u nas, u Srbiji, ukorenjenost kulturnog značaja knjige i romana postoji samo ukoliko licemerno nastupamo a ta licemernost je politički uslovljena, i interesno.“ U srpskom kulturnom prostoru možete čuti sve manje pristojnih ljudi. Pričam sa Živojinom Ivkovićem, piscem. Ali taj isti Živojin od pre izvesnog vremena zove se Lebreht Gaspar. Ima razloga i za to kao što ga ima i za njegovo stvaralaštvo jer u suštini, i njegvo ime i alijas svode se na…