Ruski pisci, te književničke gromade, stoje u špaliru i sa spartanskom odlučnošću čikaju vas da odgovorite izazovu. Dostojevski, Tolstoj, Turgenjev, Gogolj, Solženjicin sa autoritetom vas posmatraju, pitajući se da li ste spremni da odgovorite izazovu. Lično, nekada mi je njihova „hrana“ izrazito teška za varenje. Morate doista biti u kondiciji i utrenirani kako biste ih svarili. Njihovi sastojci, namirnice i začini zaista su teški, poput belih prostranstava Sibira, bespregledni i nesagledivi. U njihovim delima sve je megalomansko, pritešnjeno velikim temama i prožeto širokim dijapazonom najrazličitijih likova. Pitanje kako se uhvatiti…
Oznaka: ruska književnost
O Vladimiru Nabokovu
O jednom snu i Nabokovu Baš tu gde se završavalo more počinje jedna zemlja. Obala je dugačka i pusta, čuje se samo hučanje mora, a nekud iz daljine dopire kreštanje nevidljivih galebova. Ležim na suvom pesku, zagledana u igru oblaka na tom purpurnom nebu. Pridižem se na laktove i posmatram taj večni poljubac horizonta, neba i mora. Osvrćem se iznenada i gle, imam šta i da vidim, nedaleko od mene jato leptirova pleše u zanosnom ritmu. Kad odjednom uzdižu se popt strele, stremeći ka nebu. Tek tad spazih da počivaju…