PITANjE jesam li alkoholičar to sam nikad nisam zaključio mada su mi mnogi najčešće u besu rekli da jesam cirkao sam dosta odnosno uvek kad sam mogao poslednjih godina najčešće sam i najčešće ujutru voleo sam da mi dan tako nekako krene niko mi nije bio potreban nikakvo društvo za priču slušanje još manje samo malo tekućine idelana doza je bila od 02,5 do 0,5l malo muzike soba prozor i koja knjiga svet je napolju užurbano krkljao u svom loncu šarenih splačina radnici gubili svoje duše u žaru i pepelu…
Kategorija: Autorski kutak
Poezija: ***
Sunce je nosilo oblake kao naočare Poklonila si mi lice Slušao sam misli Koje prolazile su zelenim prstenovima Dozvolio sam sebi da umislim Njihove dubine Plašio sam se Sebe Svog tela Svakog pokreta Nisam se smejao Drhtao sam Od nekog čudesnog mira Koji pokušavao sam da uhvatim za ruku Da, od toga se strepi To je kraj Iščekivanja Lutanja O tom snoviđenju Pričali su Svi veliki pesnici Kroz i u redovima Tu sam Dok stojiš iza mene A senka sam ti Na palubi Sleteo je galeb Prelivaju se U smiraju…
Poezija: Oda Stingu
Jedan zlatokosi zmaj, Štitonoša Severnog Sunca, kandžama svojim kroti četiri bronzane munje. Kada je Severno Sunce pod vlašću sivih oblaka, on bljuje vatru i vraća Sunce na svoje mesto. Kada je Sunce na prestolu, on peva ljudskim glasom, glasom od ugljenog praha i nežne polarne svetlosti. Autor: Damir Malešev
Poezija: Dio a ne cjelina
Tu i tamo prospem djeličak sjećanja po mokroj površini a površina bješe more poput ptica selica ali i zvuka u školjkama koje pronađemo tokom ronjenja tamo negdje – po sredini ili pri početku kapi prosute suše se i htjela ne htjela moram djelovati hitro što ako ih izgubim? što ako one ne znaju naći put do mene? tu i tamo pribojavam se gubitka nečeg meni važnog jer ako odlutam (ili sjećanja odlutaju od mene) hoću li nenamjerno promijeniti sudbinu ili će sve i dalje, bez djelička istih, ići svojim tokom?…
Poezija: Šta sam sinoć video; Trojan; Zemljoradnička himna
ŠTA SAM SINOĆ VIDEO Kad klizaš niz ulicu Maršala Birjuzova pogledaj treću zgradu s desne strane i jedan prozor gde sija svetlo i obris k’o ptica sa grane – moje rame. I gledaj kako se njiše, na staklu prozirna senka i kako se klati na vetru i miriše i pomisli – koliko si puta gledao nekog tako, dok onaniše. Ciklus: „gnuSOBE“ TROJAN Pada na nas mreža prethodne noći. Tvoje telo umočeno u belinu ovog sanduka udiše izmoreno vazduh u tragu. Neko nas gleda sa leve strane. Stvari se jedva pomeraju.…
Poezija: Oda Parnoj Lokomotivi
Parna Lokomotiva je crnkinja, kćer užarenog uglja i vode, afroameričko čudo – nema tog bremena koje ne može da ponese! Slušaj kako je naložena, kako već dahće, kako se sporo pokreće i zahuktava; (Bože, njen pisak je lirska poezija, na vrhuncu je i ne pomišlja da se zaustavi!) „Lepotice razjarena grla“ – peva ti Vitmen, a ja ti šapućem da ni tračnice a ni stanice nisu nikakva ograničenja za tebe – već samo čudan dvočetvrtinski ritam za tvoj iskonski, za tvoj džez urnebesni. Autor: Damir Malešev
Proza: Bez para do sreće
Iz tople sobe, mogla je konstatovati da je vreme lepo. Međutim, da je izašla napolje, na ulicu, ubrzo bi uvidela da se vara. Sunce je bilo zubato, iako preobilno. Temperatura vazduha je odgovarala godišnjem dobu, ali svetlost… Svetlost se prostirala i u širinu i u visinu i doprinosila je osećaju prozračnosti i topline. Za promenu, nosila je skomni bronzani nakit. I od njega se svetlost odbijala. Odbljesak je bio intenzivan. To joj je postajalo zabavno. Zaokupilo joj je misli koje su do tada švrljale tamo-vamo ne nalazeći utočište. Neki poseban…
Poezija: ***
Melanholična ptica Na grani U parku Šumovi lišća Dečiji osmeh Koji vlaži grčevite beonjače Dok smiruje razumom Rastopljeno srce Glavobolja i mučnina Zagrljaji Jasnoća Voleti znači Biti lišen kamenja Osećati Duša u auri Plavetnilo I pastilno zlatnilo Kuda odlaze boje Ako ne u kapilare Stranih tela Suze i konačna želja Rasprskane svetlosti Za begom iz kaveza Nikud ne idem Jer bila sam. Autor: Maša Grujić
Poezija: Kradljivac mita; Gar; Gorko neznaje
KRADLjIVAC MITA Pridižem se kao da ću dohvatiti nebo na ne tako starom panju kog je istrošila sekira jedva održavam ravnotežu držim tebe u naručiju grabim od oblaka kradem od mita od onoga što želimo da se dogodi GAR izazov te svirepe beline podseća te na stvaranje Sveta trag koji ostavljaš (koji uostalom tako dobro poznaješ) vodi te nekuda i negde to je onaj garež kojim komadaš pijace i groblja kao uprljani Grad utrnuo od istrošenosti koji redovno posećuješ pod krabuljom ketmana habanja koja si mu priređivala beskonačne noćne šetnje…
Proza: Hari Poterova tajna
Radnja ove pripovijesti je negdje između treće i četvrte knjige Hariju Poteru je ovo bilo prvi put da je posjetio Cazin. Bio je jako nervozan zbog toga jer nije znao ni jezik niti je poznavao visoku cazinsku kulturu, ali se odlučio opustiti, ne misliti na probleme kući i samo se zabaviti sa svojim kolegama iz razreda. Malo prije nego što se smrklo (posto se u Cazinu tad izlazi vani) Hari Poter je stajao pred ogledalom i pripremao se za svoj prvi cazinski najtaut. Priremio je svoje izblijedjele traperice i usku rozu…
Poezija: Svet na tufne
Vidimo na tufne svet na tufne po autobusu nosu i šakama po lišću kosi i vazduhu ljubimo vazduh i vazduh i tufne nas vole hodajućim leptirima govorimo da lete i s njima gledamo bare u oblacima i šetamo s drvećem pod ruku i lepimo prste na šarenu žvaku i balon kad nam odleti balon jer nema više helijuma ležimo na klupi naglavačke nosem u ravnice se utapamo reke budemo tufne plivamo vrtimo vrtimo dok ne poletimo pa kome do poda i poda i zemlje ostane da sačuva i jednu majušnu…
