Poezija: Oda Parnoj Lokomotivi

Parna Lokomotiva je crnkinja, kćer užarenog uglja i vode, afroameričko čudo – nema tog bremena koje ne može da ponese! Slušaj kako je naložena, kako već dahće, kako se sporo pokreće i zahuktava; (Bože, njen pisak je lirska poezija, na vrhuncu je i ne pomišlja da se zaustavi!) „Lepotice razjarena grla“ – peva ti Vitmen, a ja ti šapućem da ni tračnice a ni stanice nisu nikakva ograničenja za tebe – već samo čudan dvočetvrtinski ritam za tvoj iskonski, za tvoj džez urnebesni.   Autor: Damir Malešev