Poezija: Oda Parnoj Lokomotivi

Parna Lokomotiva je crnkinja,
kćer užarenog uglja i vode,
afroameričko čudo –
nema tog bremena koje ne može da ponese!

Slušaj kako je naložena, kako već dahće,
kako se sporo pokreće i zahuktava;
(Bože, njen pisak je lirska poezija,
na vrhuncu je i ne pomišlja da se zaustavi!)

„Lepotice razjarena grla“ – peva ti Vitmen,
a ja ti šapućem da ni tračnice a ni stanice
nisu nikakva ograničenja za tebe –
već samo čudan dvočetvrtinski ritam
za tvoj iskonski, za tvoj džez urnebesni.

 

Autor: Damir Malešev

Related posts

Leave a Comment