Poezija: Dio a ne cjelina

Tu i tamo prospem djeličak sjećanja po mokroj površini a površina bješe more poput ptica selica ali i zvuka u školjkama koje pronađemo tokom ronjenja tamo negdje – po sredini ili pri početku kapi prosute suše se i htjela ne htjela moram djelovati hitro što ako ih izgubim? što ako one ne znaju naći put do mene? tu i tamo pribojavam se gubitka nečeg meni važnog jer ako odlutam (ili sjećanja odlutaju od mene) hoću li nenamjerno promijeniti sudbinu ili će sve i dalje, bez djelička istih, ići svojim tokom?…

Poezija: Krv

Dedovi, za koje sutra proliste krv? Rukama grabiste slobodu, verujuć’ u ideale. Sad nema nikog da ranjene drugove podigne. Sinovi vaši ne veruju u jedinstvo. Večeras more miriše na krv i masline. Na krv. Seobe opet počinju. Paničnost glasova i bol. Asvalt ugušen benzinom. Al’ ko mari za jecaje kad istoriju pišu pobednici? Ko? Ni preplašena dečja lica ne ometaju izvršenje. Ni njihove male ruke koje stežu roditeljske šake. Ljudi moraju otići, takvo je naređenje. I nikoga nije briga, znam… Na drugoj strani poluostrva leži razoren grad. U njemu je…