Poezija: Dio a ne cjelina

Tu i tamo prospem djeličak sjećanja po mokroj površini a površina bješe more poput ptica selica ali i zvuka u školjkama koje pronađemo tokom ronjenja tamo negdje – po sredini ili pri početku kapi prosute suše se i htjela ne htjela moram djelovati hitro što ako ih izgubim? što ako one ne znaju naći put do mene? tu i tamo pribojavam se gubitka nečeg meni važnog jer ako odlutam (ili sjećanja odlutaju od mene) hoću li nenamjerno promijeniti sudbinu ili će sve i dalje, bez djelička istih, ići svojim tokom?…