Otac i ćerka Očev pogled je bio zažagren. Goreo je od nestrpljenja. Volim kada je takav. „Dakle, tako? Dakle, tako? To je to?“ Privukao je Melanijin roman. Zatim Strahinjin. Stavio ih je jedan preko drugog. Pa prekrio šakom kao da bi da ih sačuva od nekog ko bi pokušao da mu ih oduzme. Pa ponovo razdvojio. Zagledao se u naslovne strane. Na naslovnoj strani Melanijog romana bio je sveštenik bez lica, u mantiji, sa bičem u ruci. Na naslovnoj strani Vaskrsenja Lazarevog bile su muške šake,. Otvorio je, na preskok, nekoliko strana i…
Autor: Administrator
Poezija: Čežnja
posmatram s krova daljine plavei sitne glaveprolaznika žurno se roje kao u travisvici i mravijednakog lika oblaci jezde i lahor piricvjetni šeširiniz korzo šeću i niko od njih ne diže okogore visokogdje rode slijeću pritišćem grumen želja u džepupo vrućem crijepuprosipam maštu i sanjam rijeku i orlov leti ružin cvijeti staru baštu i tražim oblak u boji srebrada me pod rebrauhvati krišom odnese tamo gdje smokva rastei male lasteplešu sa kišom gdje mi je biće do srži tkanoi sazidanood zore rosne gdje su mi stope srasle u korui svaku poruzemlje…
Prikaz filma „Noć na zemlji“ Džima Džarmuša
Sve je teže dobiti podršku za filmove koji su pomalo neobični i nisu toliko predvidljivi, niti zadovoljavaju očekivanja svakoga, a to je lepota kinematografije: otkrivanje novih filmova u svim formama. Postoji usamljenička faza dok pišem scenario, onda jurim pare, a onda sam na brodu s ekipom i tada je uzbudljivo, isrpljujuće i božanstveno, a onda sam opet sam u sobi za montažu. Čitav proces snimanja filma za mene je kao zavođenje, divlji seks i onda trudnoća(u montaži). Džim Džarmuš je umetnički superstar sa senzibilitetom odmetnika, neprilagođeni usamljenik i gubitnik koji…
Poezija: Serpentina
U mojoj kompletno raštimanoj stvarnostiStvari teku svojim tokom, variram…Zavaravam se sitnicama, ozbiljnoKupuju me gramom ljubaznostiNajčešće kasirke u marketimaRadnice u pekarama i kioscimaSvako kulturan može da me prevari.Zato…Izlazim samo kad moramdo posla i nazad, rijetko u kafanuZamišljam da sam u igrici,kao zombiji me love, kao treba da preživimigram uvijek na hard, inače bagujemposljedice stvarne, redovno gubim.Još uvijek isti dječak, ključala krv…najosjetljiviji u razredu, radioaktivanjoš uvijek me stvari voze, prepuštam seizbjegavam ogledala i šišam se na keca.Ne uzimam opijate, nemam zvaničnu terapiju,još uvijek idem goloruk,ošamariću svakog ko mi kaže da iskuliram.A opet…Sapliću…
Poezija: Agonija
Oštre ivice me grebuSlomljene stvari u mojoj glaviizazivaju nemirNervoznim korakom, krhkog tela,koračam po tankoj žici koja naginje na levo Vreme je za polazakPakujem samo dve stvari:Ruke i nogeTamo gde idem jezik mi ne treba Gledam vetar kako pomera graneLišće pleše svoju igruPretvoreni smo u školjkuiz koje čkiljimo zbog strahaod nepoznate situacijeu koju smo ubačeni Ja sam urlik pticei ugriz divlje mačkeJa sam tuga zgaženog psai agonija insekta koji živi kratko Radost mi je okrenula leđaOtvaram vrata dvorištai stajem na debeli hladan betonOko mene su prljave narandžaste cigle Rebus moga života…
Šta je diskriminacija invalida
Kada pričamo o diskriminaciji invalida uglavnom će se pomisliti na otvoreno nasilničko ponašanja koja nalikuju nasilju na dečjem igralištu. Iako ima i takvog ponašanja, mnogo češće je ono prikrivenije, nekada manje, nekada više. Davanje najprostijih zadataka na poslu, sindrom praznog stola, snishodljivost, pretpostavka da je greška Vaša, pitanje na razgovoru za posao „Da li često idete na bolovanje“?… Nekad invalidi čak i ne stignu do zasnivanja radnog odnosa. Čim njihov invaliditet, koga su možda zbog straha prikrili, bude uočen ili čim se vidi da isti ima posledice, a nije slovo…
Prikaz knjige „Kuća od papira“ Karlosa Marije Domingesa
Koliko volite svoje kućne biblioteke? Šta ste sve spremni da uradite ne bi li ste ih sačuvali? Strahujete li ponekad od poplave, požara? Kratko delo ovog argentinskog književnika moglo bi se opisati kao opsesija knjigama i odlazak u potpuno drugu krajnost. Narator je profesor hispanske književnosti sa Kembridža, čiju koleginicu pregazi automobil u trenutku dok, hodajući ulicom, čita poemu Emili Dikinson. Izgleda da nam autor poručuje da su knjige opasne, no jesu li zaista. Ova knjiga predstavlja intelektualce, kolekcionare, strastvene čitaoce i istraživače koji imaju biblioteke od nekoliko hiljada dela.…
Poezija: Ljubav ispod kišobrana
Izađi sa mnom po kiši i poljubi me u ramePovuci me za kosu i pomiriši vetar u njojUhvati me za ruku i stegni jakoPrivuci me sebi i reci da me voliš kao nikog do sadaOteraj svojim dahom leptire u mom stomakuZakloni sunce koje izlazi iz moje kosePoljubi meUđimo zajedno u oronuli stan i razmenimo fotografijeOne iste koje smo napravili na polomljenoj klupi u parkuDaj mi par svojih fotki za uspomenu gde me držiš u naručjuJa ću tebi onu moju jednu gde piše da te volimZagrli me samo još jednom uz…
Novi talas kao način življenja
Muzika menja percepciju sagledavanja Retroaktivno primljen poklon. Na predavanje se čekalo zbog strogih mera predostrožnosti. Moglo se desiti da do predaje poklona sačekamo do narednog rođendana, sledećeg decembra, a sve zbog ove savremene pošasti. Naprečac smo uhvatili vreme popuštanja i na obostrano zadovoljstvo usledila je radost davanja i primanja. Elem, prema svedočenju moje drugarice, čim ju je ugledala na policama, pomislila je na mene. Na taj način ova knjiga bila je odabrana. I zaista, čim sam pogledom obuhvatila njen meki hrbat, znala sam da ću, koliko istog trena, zaroniti međ’…
Tonka, reci cvrčak
Gradonačelnik Pule zabranio je koncert zakazan za 25. mart tekuće godine. Karte za zabranjeni koncert kupili su njegovi sugrađani. Filip Zoričić između ostalog, naveo je: „mislim da ovaj muzički izraz ne pripada našem podneblju, duhu i mentalitetu grada“. Tako je otvorena nova istorija slučaja „duha podneblja“. Ništa novo pod kapom nebeskom. Ili, da bi se lakše razumeli, na latinskom jeziku kaže se: semper idem. Odmah sam se zainteresovao za taj slučaj. Zapitao sam se šta bih poželeo za duh svih podneblja i hitro došao do zaključka da je za dobar…
Prikaz romana „Sudbina i komentari“ Radoslava Petkovića
Kada je u pitanju roman Sudbina i komentari, zanimljiv je već i sâm podatak da je pisac Radoslav Petković veći deo radnje smestio u Trst početkom devetnaestog stoleća. Dovoljno je, naime, reći da se radi o periodu kad Napoleon Bonaparta nezaustavljivo širi francusku državu i francuski uticaj na jadranske zemlje i gradove, ali i o periodu kad je u Trstu živeo najmanje jedan kulturni delatnik čije je ime zlatnim slovima upisano u srpsku povest. Pošto je ionako poznato da tek ponešto postaje istorija, dok se sva ostala prošlost pretvara u…
