Soba je bila malasa mađarskim krevetomzidom od knjigai iskrzanim Tabrizom*tako da su nam se tabanidok smo plesaliosećali imućnimškoljke su nas posmatraleiz staklenih teglii u lice nam se smejalejer smo uporno čekalida zagrizemo biser Da ne bi prolazilikroz nečiji salonprobili smo zidi iskradali se kroz kuhinjunjene zavodljive mirisesa ruba ogledalamotrila nas je gospođa Vulfbledozelenim pogledomkoji je znao gotovo sveo naprslinama duhauspavljivao nas je Koenšapućući Suzanmislili smo lako je njemukoji nije paona sektaški zahtev monogamije I kad je izgledaloda smo uskladili dahizmeđu dva zvonkaprazna džepai čokoladnih zlatnikarekoše namda je sve što se…
Autor: Administrator
3. „Vitini dani“ prikazali sav sjaj amaterskog pozorišta
Velika Plana je od 28. februara do 6. marta 2023. godine okupila ljubitelje scenske umetnosti koji pozorište, u svakom smislu, smatraju svojom drugom kućom. Naime, Centar za kulturu Masuka organizovao je Treću smotru pozorišnog amaterizma Vitomir Vita Stefanović, poznatiju kao Vitini dani, u čast Vitomira Stefanovića, pionira i doajena pozorišnog amaterizma Velike Plane. Vita Stefanović bio je erudita svog vremena koji je postavio temelje amaterske scenske umetnosti i u ovaj grad uneo svetlost pozornice. I ne samo to, čika Vita, kako su ga od milošte zvali, bio je vodeća figura…
Poezija: O(p)stanak
Moj prijatelj kažeda se najljepše djevojke susrećuna autobuskim stanicama.Rekao mu Čola.Ne znam ništa o tome.U našim provincijamastanice su uvijek vlažnei zaudaraju na prošlost,zvučnici uvijek krčei zavijaju hardkor folk.Vožnju najavljuju neki slomljeni glasovi,kafa u baru pored obavezno je tanka,sendviči suvi i neukusni.Sa naših autobuskih stanicabusevi uvijek odlaze u neke velike gradovei svi se zavaravaju da nekud stvarno idu…Ja sam uvijek onaj koji ostaje.Plaćam peronsku kartu.Ni rastanci više nisu džabe.Od šaltera za prodaju karatado perona 4 tačno je 67 mojih koraka.Tačno toliko ću te još imati,dalje je sve relativno…Kofer ti je uvijek…
Poezija: Proljetno čišćenje
Dojke su tople, tvrde i bolnekao kod mladih rodiljaUnaprijed odabrano žensko imekažu nesreća. Trebam svježi nalet zrakada me odvrati od tameImaš li snage paziti me ludu?Možemo li otići na selo? Daleko od ljudi,da ne gledaju kako gubim razumoplakujem mrtve, a nerođene. Foto: Pinterest Autor: Marija Petranović Šerifović
Proza: Slika je postala život
Neki su šetali, neki stajali kraj prozora, neki su sedeli. Ali kao da jedni druge nisu videli, nisu videli ni lepotu prvog prolećnog sunca koje je svemu, nakon duge i hladne zime, davalo život. Njihovi pogledi vraćali su se u njihovu svest, bez spoljnjeg nadražaja, kao da su bili odbijeni od velikog zida. Taj zid nastajao je godinama, u njihovoj svesti, i svakim danom dodavali su mu još po jednu ciglu, dok se njime nisu potpuno zaokružili. Bojali su se tog spoljašnjeg sveta u kome više nisu nalazili sigurnost a…
Poezija: Ako
Koga – od ljubovvo bezdna planina isturami – od ljubovniz vetrot biseri rasejuvam,veliš – Zaludno e! Koga – od ljubovkon prazninata pružam racei – od ljubovcveќe nasaduvam vo pustina,veliš – Zaludno e! Koga – od ljubovognot so ogan go gasnami mrazot so mrazgo rastopuvam,koga – od ljubov,viulucite so buri gi smiruvami sonceto – od ljubov,so ѕvezdi go zatemnuvam,veliš – Zaludno e! I koga – od ljubovsonuvam noti vo boii sliki slikamso bukvi,koga – od ljubovmostovi podigamvrz ramninaa na svioci pravaveliš – Zaludno e! Koga – od ljubov,niz trnje – bosa…
Henrik Sjenkijevič „Ognjem i mačem“ – vatreno epsko pero
„Pogledaj šta se čini u Ukrajini? Zemlja je bujna – zemlja majka, zemlja rođena, a koji je u njoj siguran da će dočekati sutrašnjicu. Ko je u njoj srećan? Ko nije vere lišen, kome sloboda nije oduzeta, ko u njoj ne plače i ne uzdiše?“ (Bogan Hmeljnicki, „Ognjem i mačem“) Od istorijskih romana posvećenih ukrajinskim kozacima (Zaporožje) i ratovima u Ukrajini – danas toliko aktuelnom – za dva se može reći da su klasici. Nikolaj Gogolj, poreklom Ukrajinac koji je pisao na ruskom, napisao je roman „Taras Buljba“, delo koje…
Prikaz filma „Dolina smrti“ Mikelanđela Antonionija
Mikelanđelo Antonioni, italijanski modernistički filmski reditelj i scenarista, jedan od najuticajnijih estetičara filma, rođen je 12. septembra 1912. godine u Ferari, Italija. Diplomirao je ekonomiju na univerzitetu u Bolonji. Tokom studija snimao je 16mm filmove i pisao fimske kritike u lokalnom listu. Nakon završenih studija u Bolonji odlučuje da se posveti filmu i 1939.-e odlazi u Rim. Upisuje Centro Sperimentale di Cinematografia, slavnu filmsku školu gde izučava filmsku tehniku. Uz studije, sarađuje na uređivanju časopisa Cinema. Godine 1942. sarađuje kao koscenarista na filmu Pilot se vraća, slavnog italijanskog reditelja Roberta…
Odlomak iz knjige „Odijevanje“ Rade Krivokapić Radonjić
Boje su svjetlosna zračenja koja nadražavaju prijemne mehanizme u oku i daju utisak određene boje. Bojama smo kulturološki dodijelili značenje. Ima mnogo teorija i spektara o kombinovanju boja i one međusobno treba da se dopunjuju. Važno je da imate ravnotežu u različitostima i sličnostima. Ne dozvolite da vaša odjevna kombinacija bude disharmonična. Od svih činilaca što opticki mijenjaju veličinu stasa, boja je jedna od najvažnijih. Neutralne boje (crna, bijela, bež i siva) nikad ne izlaze iz mode i dio su kruga u svakom novom trendu. One se harmonizuju sa svim…
O knjizi „Jedini izlaz“ Marka Popovića
„Jedini izlaz“ za one koji i dalje veruju u trijumf dobra nad zlom Pojava Marka Popovića na književnom nebu Srbije bila je iznenadna. Kada je pre šest godina izdavačka kuća Laguna objavila roman Jedan pogrešan korak svi su počeli da se pitaju ko je, zaboga, taj Popović i da li ta knjiga nešto valja. Ovaj dramaturg sa FDU-a i diplomac njujorške škole filmske režije prijatno nas je iznenadio sjajnom knjigom. Roman sa čijih stranica gotovo da curi krv sa beogradskog asfalta brzo se pročuo ne samo među ljubiteljima ovakvog štiva, već i među onima koji ne…
Gde ima dima, ima i zračenja: Prikaz romana „Slučaj Vinča“
Vinča je decenijama pripadala grupi onih pojmova koji se često pominju a o kojima se zapravo malo šta konkretno kaže, pri čemu je podjednako iskorišćavano i ime praistorijskog lokaliteta i ime nuklearnog instituta. Možda je za to zaslužna i jedna filmska replika („Čula si za Vinču kao što si čula za Madagaskar!“), ali spominjanje vinčanskog instituta zaista je umelo da iznova stvara teorije o tajnom nuklearnom programu, pa i o mnogo opasnijim, čak i smrtonosnim projektima, koje vlast navodno krije od javnosti. Ali, gde ima dima, mora biti i vatre.…
