Poezija: Papirni ljudi

Rođeni su pre bukedok su se ljudi gledali u očine zna se odakle jenjihovo pleme krenulozna se samo dokle je doputovalona početku su segrlili sa drvećemkoje im je darivalo svoje životeda bi oni upisivali svojegajili su kult vatrekojim su krotili strah od nje Rođeni sa anomalijomplitkog pamćenjanisu se plašilinepoznatih prostorajer su stvorili mapekojima su mogliiznova da obasjajukutove svojih dušakada bi im se katkad um pomračiopravili su lomačeod jedinih dokaza da su postojali Autorka: Zorica Bajin Đukanović

Poezija: Crvena vrata

Soba je bila malasa mađarskim krevetomzidom od knjigai iskrzanim Tabrizom*tako da su nam se tabanidok smo plesaliosećali imućnimškoljke su nas posmatraleiz staklenih teglii u lice nam se smejalejer smo uporno čekalida zagrizemo biser Da ne bi prolazilikroz nečiji salonprobili smo zidi iskradali se kroz kuhinjunjene zavodljive mirisesa ruba ogledalamotrila nas je gospođa Vulfbledozelenim pogledomkoji je znao gotovo sveo naprslinama duhauspavljivao nas je Koenšapućući Suzanmislili smo lako je njemukoji nije paona sektaški zahtev monogamije I kad je izgledaloda smo uskladili dahizmeđu dva zvonkaprazna džepai čokoladnih zlatnikarekoše namda je sve što se…

Poezija: Planetarijum

za Milutina Petrovića Bila je to zimska promocijaproturio je glavukroz naslov svoje knjigea ja sam pomislilaO Ostoja Olim Ogledalo Onda smo sišliu prethrišćansku katakombugde smo dahommogli da ispisujemonestašne porukeoglasio se egzistencijalni koncepthraniti se smejuljenjemi nadom da će večernji dobrotvorutoliti i pratiljinu glad Nenajavljenaušla je gospođica Gardnerdržeći pod ruku papu Hemingvejai kada ga je ugledalau polutami salezaboravila je da je upravodobivši uvo bikanešto obećala Dominginu Dvadesetčetvorokaratnim prahomna svili koja se odmotavalasa njegovih bedaraa trajalo je i trajalo i trajalobio je ispisan životopissvake njegove pesmeceo jedan nov planetarijum Foto: Pinterest Autorka: Zorica…

Poezija: Gleđ

Za vreme groznicastavim pod moj jastuk „relaksan“njegovu knjigune bi li mi odnela glavudo mog oblakaali sa klizavih korica skliznem pravokroz vrtlog naslovana stranicu poluodšivenuod listanjau pesmu sa svetalcemi malenim ogledalomu kom nikada ne uspemda prepoznam svoje licei od cvokotanjaskinem malo gleđi sa prednjih zubapa je knjiga sve više mojaa sve manje njegovajer je obložena mojim sedefom I tako klizim niz stranicei propadam kroz opne stihovako bi mi još pravioveštačke kumuluseda me zadrženad poezijom snova Autorka: Zorica Bajin Đukanović *Iz knjige PLANETARIJUM, Presing. 2022.

Poezija: Šaputanje

Zamislitejoš uvek postoje onikoji pišu poezijuneregistrovana sektaosiromašena gordostdruštvo mrtvih pesnika Prerušeniu činovnike i klošareneurotično mrdaju laktomi gužvaju lice rukomna praznim promocijama U jednom njujorškom kafeuKiš nešto poverljivo govorina uho Sontagovoji znam da ova scenaneminovno čekasvoju pucketavu pesmusa istim onim poverenjemsa kojim je Brodskispustio glavupod krilo venecijanske golubice Autorka: Zorica Bajin Đukanović *Iz knjige PLANETARIJUM, Presing, 2022. Foto: Pinterest