Poezija: Tisuću lica

Odlazim iz Mazzinijeve, bez osvrtanja  Nekada čitava Andromeda na pedesetkvadratasad tražišda budem stalna,da budem tvoja Govoriš: „Ne zaboravi me”Dobacuješ otrcane fraze:„Javi se,molim te, svrati”I ono: „Sve si mi” Kako li se izgovori to:„Sve si mi”? „Ne pripadamNisam sveSvašta sam i uminuti tisuću licačija radost ti prija” Volim nemogućea ljubavi nemam Autorka: Marija Petranović Šerifović