Odlazim iz Mazzinijeve, bez osvrtanja Nekada čitava Andromeda na pedesetkvadratasad tražišda budem stalna,da budem tvoja Govoriš: „Ne zaboravi me”Dobacuješ otrcane fraze:„Javi se,molim te, svrati”I ono: „Sve si mi” Kako li se izgovori to:„Sve si mi”? „Ne pripadamNisam sveSvašta sam i uminuti tisuću licačija radost ti prija” Volim nemogućea ljubavi nemam Autorka: Marija Petranović Šerifović
Autor: Administrator
Poezija: Džem od šljiva
Brava na mojoj senci je zarđala.Nema više iznenadnih poseta.U mom telu divlja oluja.Zemljotres je porušio sve organe. Raštrkan koračam ka špajzu.Jedino me džem od šljiva može spastiod iznenadnog napada terorista. Čovek, sa žutim zubima i ustajalim zadahom,traži mi cigaru.Nudim mu džem, jer jedino to imam.Zgađeno me pogleda.Kao da mi kaže: Pih.Pomislih: Više za mene. Foto: Pinterest Autor: Bojan Lojković
Poezija: Planetarijum
za Milutina Petrovića Bila je to zimska promocijaproturio je glavukroz naslov svoje knjigea ja sam pomislilaO Ostoja Olim Ogledalo Onda smo sišliu prethrišćansku katakombugde smo dahommogli da ispisujemonestašne porukeoglasio se egzistencijalni koncepthraniti se smejuljenjemi nadom da će večernji dobrotvorutoliti i pratiljinu glad Nenajavljenaušla je gospođica Gardnerdržeći pod ruku papu Hemingvejai kada ga je ugledalau polutami salezaboravila je da je upravodobivši uvo bikanešto obećala Dominginu Dvadesetčetvorokaratnim prahomna svili koja se odmotavalasa njegovih bedaraa trajalo je i trajalo i trajalobio je ispisan životopissvake njegove pesmeceo jedan nov planetarijum Foto: Pinterest Autorka: Zorica…
Poezija: ESC
Grad je samo scenaobilazim kružne tokoveVozim nesigurno…strah me da te sretnemneki klošari stoje na semaforuizboli bi čovjeka jer ih gledaBojim se…zamišljam kako ginemStarim…mamuran sam od sinoćljut na sebeSpreman za terapiju?Sparno je…isprekidano dišemoni to zovu panikomna radiju iskvareni jazzOsjećam glad…ne radi ventilacijaoznojio sam volanPobjeći van grada, van kosmosaStani, crveno je!Biciklista psujeSamoubistvo?Pretjerujem…Ljubavnice guraju kolicaSunce udara u šajbuNema parking mjestaŽure i zureGubim dahMolim te!Brzo!Pritisni ESCAPE! Foto: Pinterest Autor: Siniša Balta
Godina zahvalnosti
Januar je vrijeme novih početaka, novih želja i novih odluka. Na zidu, to je samo još jedan novi kalendar (u većini slučajeva promotivni), ali u ljudskoj psihologiji osjećaj je potpuno drugačiji i kompleksniji. Novi ciklus, nova očekivanja, novi list sasvim nove knjige. Zvuči kao kliše, znam. Apsolutno je tačno da nove odluke i promjena života iz korijena mogu da se dese u bilo kom danu i periodu tokom godine. Međutim, kad nam je već januar na svjetskom nivou nametnut kao vraćanje na fabričke podatke, zašto ne početi iznova baš sada?…
Poezija: ***
priučena životunejasna kao prvi razlogoglušila se na krik odlukebrzo se razučilaza prozorom slutitihladnoću, sneg i noćpočela je razbijati ljušture sa meseca se razlivaše krv i sluzsa sunca najveštiji vidari rana mrvice čulnogpod korice nasuhau bezvremje sve dok jednom usput nije videlaosakaćeno golograno drvona zimskoj kišiu otamno predvečerje Foto: Pinterest Autorka: Dušica Mrđenović
Proza: Cvijeće za noja
“Znam da je svijet u modricama i da krvari, i iako je važno ne ignorisati njegov bol, važno je odolijevati zlu. Kao i svaki neuspjeh, haos sadrži informacije koje mogu voditi ka spoznaji – čak i ka mudrosti. Poput umjetnosti.” Toni Morison – Možda je sve to počelo one noći kada sam prvi put muža našla u paklu zavisnosti i povezala sve ono što sam dugo ignorisala. Možda kada sam mu nakon 11 godina braka rekla da želim razvod. Možda kada sam tog istog dana prijateljima rekla da mi je…
Poezija: Čekamo
Čekamo vetar da otera česticesićusne, opasne, zleda padnemo na toplisti najgorih,da ne dobijemo bolest opakuDa ne upadnemo u raku duboku. Čekamo kišu da speređubre koje smo bacili,na ulicu gde smo se rodili,Da ga kiša odnese u reku, a reka u moreDa u njemu leti kvasimo guzicu.A i to leto čekamo svake zimekada nas prekrije crni sneg, bljuzgaviTaj ce sneg ujedno da spereI krovove što su ih ptice posraleI fasade u sivo smogom farbaneI kiša će umiti prljavi beli gradŠto bi se neko bre, mučio.I naši stari Vinčanci su čekalispasu sa…
O romanu „Sotona u soliteru“ Dejana Simonovića
Dejan Simonović Sotona u soliteru roman rapsodija Oksimoron 2022. Šta je Sotona u soliteru? Satirični prikaz književnog, medijskog i društvenog života. Priča o: Pretvaranju, laži, maskama, ulogama, spletkama. Borbi za položaje i moć. Odnosu oca i ćerke. Neimenovanom čoveku i odsutnoj ženi. Balonu i poruci. Cepanju stvarnosti. Agrafeni, digitalnoj revolucionarki. Policiji koja to više nije i državi koja se tek pretvara da postoji. Sveobuhvatnom Oblikovnom Sistemu. Iskrzanoj aktn-tašni. Uspenju i poniranju. Sertifikovanoj isterivačici Semiramidi i silama koje nas zaposedaju. Poroznoj granici između nadzemnog i podzemnog sveta. Priča o iščezvanju i onome…
Recenzija knjige „Krugovi tmine“ Aleksandra Pirožkova
Iz svake stranince ove knjige izvire gorak i mučan utisak. Kad pročitamo knjigu i zatvorimo stranice još dugo nas prati osećaj gorčine. Melanholija, sudbina, karakteri glavnih junaka su posledica istorijskih okolnosti, ličnih i porodičnih prilika. Čak i oni retki trenuci ljudske sreće i zadovoljstva zamagljeni su tim mučnim utiskom. Ovde je pre svega reč o Golom otoku koji je na poseban način obeležio živote i sudbine mnogih ljudi , njihovih porodica i čitavih generacija. Oni koji su preživeli vratili su se samo napola, izmenjeni i poharane duše. Roman s razlogom nosi naslov Krugovi…
Poezija: Marino
Marini Cvetajevoj Tamo gdje sunovratila si se i platila za tri životabaremgdje otpatilasi muškii nije bilo sigurnosne mreže da te prihvatinečijih ruku na pamuku Gdje na poljima maka usnila si bježeći od ljudii od studiGradeći pjesmom lice onoga koji nikad doći nećeispod torture vremena provučenpretečenkao s naslovnice nekog tvog romana imaginacijetvoje samice iskoričenprebrane i prebrojene uzduž i poprijeko hiljadu putapreslikan a bogom nedan Za to tamo prekorezervisano za vratolomce i stranputicenema prečiceNe polijeću s te litice zmajevi od papira Između ,,Zločina i kazne“ ,,Rata i mira“i ,,Vijenca gorskoga“stoljeća su pasala…
