Kokoška i ja,i trava,i drvo,i sunce,i vetar,i leptir koji širi svoja krila…šepuri seI četiri guštera…jedna porodicaI puž koji hita ka svom cilju,i muve, milioni muva koji su danas dobili bitku sa komarcima,i ptica koja leti u mestu i pušta vazduh kroz sebe Kokoška sve to gledaZavidi toj pticiI ona bi taj vazduh,i ona bi da leti,i ja bih da letimUzmem gutalj piva,ko zna koji po redu,i ja letim!I kokoška sad zavidi meni,a mene baš zabole za kokošku Došla druga, treća, celo jedno društvo kokošakaHoće da me oteraju sa svoje poljane,a…
Autor: Administrator
Ravnodušnost kao paraliza pripadanja: O Kamijevom „Strancu“
Može li čovjek biti potpuni stranac u vlastitom životu? Zašto se ponekad osjećamo kao da ne pripadamo ni sami sebi niti svijetu oko sebe? Da li je ravnodušnost prihvatanje ili odbacivanje realnosti i šta prouzrokuje toliki jaz između zamišljenog i verbalizovanog? Ovo su pitanja kojim se pozabavio francuski nobelovac Alber Kami u svom najpoznatijem romanu „Stranac“, objavljenom 1942. godine. Radnja je smještena u Alžiru i sačinjena je od, naočigled, sasvim trivijalnih događaja u životu glavnog junaka po imenu Mersault. Rečenica kojom roman počinje („Danas je umrla mama. Ili možda juče.…
Prikaz filma „Hana i njene sestre“ Vudija Alena
Ostavite li film Manhattan po strani, ovim filmom Alan je pokazao romantičnu stranu Njujorka. To je Njujork kakav se više ne vidi, onaj koji još uvek čuva boemski šarm uključujući i bioskope u kojima zaista možete da gledate filmove braće Marks. Alenov trio komplikovanih sestri njegovi su najbolji ženski likovi, pune divnih mana zbog kojih ih ne osuđujemo oštro. A i za sebe je napisao najbolju ulogu u karijeri. To je takođe njegov poslednji film koji još uvek ima tragove gorčine prepoznatljive u filmovima iz tog perioda. Kroz jednostavnu priču…
Poezija: Crvena vrata
Soba je bila malasa mađarskim krevetomzidom od knjigai iskrzanim Tabrizom*tako da su nam se tabanidok smo plesaliosećali imućnimškoljke su nas posmatraleiz staklenih teglii u lice nam se smejalejer smo uporno čekalida zagrizemo biser Da ne bi prolazilikroz nečiji salonprobili smo zidi iskradali se kroz kuhinjunjene zavodljive mirisesa ruba ogledalamotrila nas je gospođa Vulfbledozelenim pogledomkoji je znao gotovo sveo naprslinama duhauspavljivao nas je Koenšapućući Suzanmislili smo lako je njemukoji nije paona sektaški zahtev monogamije I kad je izgledaloda smo uskladili dahizmeđu dva zvonkaprazna džepai čokoladnih zlatnikarekoše namda je sve što se…
3. „Vitini dani“ prikazali sav sjaj amaterskog pozorišta
Velika Plana je od 28. februara do 6. marta 2023. godine okupila ljubitelje scenske umetnosti koji pozorište, u svakom smislu, smatraju svojom drugom kućom. Naime, Centar za kulturu Masuka organizovao je Treću smotru pozorišnog amaterizma Vitomir Vita Stefanović, poznatiju kao Vitini dani, u čast Vitomira Stefanovića, pionira i doajena pozorišnog amaterizma Velike Plane. Vita Stefanović bio je erudita svog vremena koji je postavio temelje amaterske scenske umetnosti i u ovaj grad uneo svetlost pozornice. I ne samo to, čika Vita, kako su ga od milošte zvali, bio je vodeća figura…
Poezija: O(p)stanak
Moj prijatelj kažeda se najljepše djevojke susrećuna autobuskim stanicama.Rekao mu Čola.Ne znam ništa o tome.U našim provincijamastanice su uvijek vlažnei zaudaraju na prošlost,zvučnici uvijek krčei zavijaju hardkor folk.Vožnju najavljuju neki slomljeni glasovi,kafa u baru pored obavezno je tanka,sendviči suvi i neukusni.Sa naših autobuskih stanicabusevi uvijek odlaze u neke velike gradovei svi se zavaravaju da nekud stvarno idu…Ja sam uvijek onaj koji ostaje.Plaćam peronsku kartu.Ni rastanci više nisu džabe.Od šaltera za prodaju karatado perona 4 tačno je 67 mojih koraka.Tačno toliko ću te još imati,dalje je sve relativno…Kofer ti je uvijek…
Poezija: Proljetno čišćenje
Dojke su tople, tvrde i bolnekao kod mladih rodiljaUnaprijed odabrano žensko imekažu nesreća. Trebam svježi nalet zrakada me odvrati od tameImaš li snage paziti me ludu?Možemo li otići na selo? Daleko od ljudi,da ne gledaju kako gubim razumoplakujem mrtve, a nerođene. Foto: Pinterest Autor: Marija Petranović Šerifović
Proza: Slika je postala život
Neki su šetali, neki stajali kraj prozora, neki su sedeli. Ali kao da jedni druge nisu videli, nisu videli ni lepotu prvog prolećnog sunca koje je svemu, nakon duge i hladne zime, davalo život. Njihovi pogledi vraćali su se u njihovu svest, bez spoljnjeg nadražaja, kao da su bili odbijeni od velikog zida. Taj zid nastajao je godinama, u njihovoj svesti, i svakim danom dodavali su mu još po jednu ciglu, dok se njime nisu potpuno zaokružili. Bojali su se tog spoljašnjeg sveta u kome više nisu nalazili sigurnost a…
Poezija: Ako
Koga – od ljubovvo bezdna planina isturami – od ljubovniz vetrot biseri rasejuvam,veliš – Zaludno e! Koga – od ljubovkon prazninata pružam racei – od ljubovcveќe nasaduvam vo pustina,veliš – Zaludno e! Koga – od ljubovognot so ogan go gasnami mrazot so mrazgo rastopuvam,koga – od ljubov,viulucite so buri gi smiruvami sonceto – od ljubov,so ѕvezdi go zatemnuvam,veliš – Zaludno e! I koga – od ljubovsonuvam noti vo boii sliki slikamso bukvi,koga – od ljubovmostovi podigamvrz ramninaa na svioci pravaveliš – Zaludno e! Koga – od ljubov,niz trnje – bosa…
Henrik Sjenkijevič „Ognjem i mačem“ – vatreno epsko pero
„Pogledaj šta se čini u Ukrajini? Zemlja je bujna – zemlja majka, zemlja rođena, a koji je u njoj siguran da će dočekati sutrašnjicu. Ko je u njoj srećan? Ko nije vere lišen, kome sloboda nije oduzeta, ko u njoj ne plače i ne uzdiše?“ (Bogan Hmeljnicki, „Ognjem i mačem“) Od istorijskih romana posvećenih ukrajinskim kozacima (Zaporožje) i ratovima u Ukrajini – danas toliko aktuelnom – za dva se može reći da su klasici. Nikolaj Gogolj, poreklom Ukrajinac koji je pisao na ruskom, napisao je roman „Taras Buljba“, delo koje…
Prikaz filma „Dolina smrti“ Mikelanđela Antonionija
Mikelanđelo Antonioni, italijanski modernistički filmski reditelj i scenarista, jedan od najuticajnijih estetičara filma, rođen je 12. septembra 1912. godine u Ferari, Italija. Diplomirao je ekonomiju na univerzitetu u Bolonji. Tokom studija snimao je 16mm filmove i pisao fimske kritike u lokalnom listu. Nakon završenih studija u Bolonji odlučuje da se posveti filmu i 1939.-e odlazi u Rim. Upisuje Centro Sperimentale di Cinematografia, slavnu filmsku školu gde izučava filmsku tehniku. Uz studije, sarađuje na uređivanju časopisa Cinema. Godine 1942. sarađuje kao koscenarista na filmu Pilot se vraća, slavnog italijanskog reditelja Roberta…
