Oznaka: Autor: Siniša Balta

Poezija: Umjesto razglednice

Administrator

Čuli smo se jutros. Mlađeg je upisao na rukomettamo je to nacionalni sportplav je pa se odlično uklopio…i priča, znaš djecu upijaju sve…sad oboje rade, pa je lakšekaže može se, kaže uštedi se…sve je pokriveno sistemskiimaš prava i benefite, sve priznajuosjećaš se kao čovjek… Uskoro će početi u strucimisli da će biti posla,Danci pucaju kao i mi…možda još lakše, ne zna…hladni su zbog vremenaili je vrijeme takvo zbog njihnije još utvrdio…mladi povraćaju po metroustariji kukaju na migrante…sa našima se kaže ne miješa… ima rasizma, šovinizma…i svakog drugog izmaali o tome…

Poezija: Una

Administrator

Čuo sam da si odselilana zauvijekočekivano, nisam iznenađenovdje nikad nije bilo dovoljno široko.Ugovor na određeno,plata providnabili smo prinuđeni da…imamo te u vidu ako nekad…biće ponovo konkurs pa…a trideseta iza ugla, strpljenje na rezerviterapija za pritisak u najavičini ti se da su se svi snašli…a ti šta ćeš sa sociologijomi tim knjigama koje vučeš u torbi,poderanim starkama i majicom sa Džonijem?Pregazilo, prošlo, a ništa…nema više ni one slobode u koju si se klela, ničeganas nema odavno,a sada i konačnoSasvim je izvjesno da te više neću vidjeti,barem ne mladuAustralija zvuči tako daleko…

Baltizmi 3: Made in čaršija

Administrator

Ovo je fin kvart. Pravi porodični. Imamo dovoljno zelenila, vrtić i školu. Imamo kafiće, nekoliko marketa i jedan restoran sa dostavom. Komšije su pristojni ljudi. Uredno se pozdravljamo i svako gleda svoja posla. Dva četrdesetogodišnjaka svako jutro u isto vrijeme izlaze iz žutog nebodera. Klimnu glavom jedan drugom, potom sjedaju u svoje automobile i kreću u novi radni dan.  Ja sam ovaj “ćelavi, tetovirani”. Tako me zovu oni koji me ne znaju, a i poneki koji me znaju. Uvijek zaborave “bradati”. Nepravedno. Tetovaža tu, tetovaža tu, ovdje još jedna, dolje…

Baltizmi 2: Neko nam je ubio knjigu

Administrator

Gledala sam ih svaki dan kako prolaze na putu do škole, a ponekad su i oni gledali u pravcu izloga. Mrzim kič, ali u izlog sam uvijek postavljala najšarenija izdanja. To ih je vjerovatno privlačilo i činilo mi se da su svaki dan za korak bliže. S proljeća sam počela da ostavljam vrata otvorena, da cirkuliše vazduh. Od klime bih samo kihala, tako da je ovo bila bolja opcija. Sjećam se da sam čitala Pesou kada sam ih čula kako razgovaraju. -Aj ti pitaj, aj… -Aj ti pitaj, ja ću…

Baltizmi: Evolucija zavisti u malom gradu

Administrator

Iskrenu neobrađenu priču u njenom najsirovijem obliku pronaći ćeš jedino u kafani. Naravno pod uslovom da tražiš takve priče i imaš odgovarajuće senzore za njihovo detektovanje. Ako nemaš, čućeš samo hrpu praznog lupetanja, kako naši dolje kažu “šuplju priču”, deranje i žamor. Ako si spreman da slušaš i ako i sam imaš taj senzibilitet, pred tobom će se razviti platno koje prikazuje najrazličitije filmove, čiji žanr varira zavisno od momenta, raspoloženja i, najvažnije, protoka alkohola kroz vene. „Znaš… nekad su ljudi zavidjeli onima koji su imali pare“, započinje svoju priču…

Poezija: Kompas

Administrator

Po magnetima na frižideruVidi se da nismo makli sa BalkanaStari je osamdesetih bio u Poljskojodakle je donio razglednicuMater je čuvala babe po BečuZa šta nemamo fizičke dokazeSestra je išla u Španijusuvenire su popili u povratkuoplakujući maturski rastanak.Nismo mi ni onda puno putovaliDa se ne lažemo jebi ga puno se radiloAli imali smo jednom godišnje,taj Harkanj i Pečuj,Kostrenu i Dubrovnik, svakako Trstobjašnjava stari,otpije čaj za prostatu, uzdahne…Kaže, jedan od onih životaKaže, dok sam bio mladKaže, dok sam bio živ…Putovanje je za bogate,dobacuje mater u prolazui obrćemo temu na cijene goriva.Otkad znam…

Poezija: Serpentina

Administrator

U mojoj kompletno raštimanoj stvarnostiStvari teku svojim tokom, variram…Zavaravam se sitnicama, ozbiljnoKupuju me gramom ljubaznostiNajčešće kasirke u marketimaRadnice u pekarama i kioscimaSvako kulturan može da me prevari.Zato…Izlazim samo kad moramdo posla i nazad, rijetko u kafanuZamišljam da sam u igrici,kao zombiji me love, kao treba da preživimigram uvijek na hard, inače bagujemposljedice stvarne, redovno gubim.Još uvijek isti dječak, ključala krv…najosjetljiviji u razredu, radioaktivanjoš uvijek me stvari voze, prepuštam seizbjegavam ogledala i šišam se na keca.Ne uzimam opijate, nemam zvaničnu terapiju,još uvijek idem goloruk,ošamariću svakog ko mi kaže da iskuliram.A opet…Sapliću…

Poezija: O(p)stanak

Administrator

Moj prijatelj kažeda se najljepše djevojke susrećuna autobuskim stanicama.Rekao mu Čola.Ne znam ništa o tome.U našim provincijamastanice su uvijek vlažnei zaudaraju na prošlost,zvučnici uvijek krčei zavijaju hardkor folk.Vožnju najavljuju neki slomljeni glasovi,kafa u baru pored obavezno je tanka,sendviči suvi i neukusni.Sa naših autobuskih stanicabusevi uvijek odlaze u neke velike gradovei svi se zavaravaju da nekud stvarno idu…Ja sam uvijek onaj koji ostaje.Plaćam peronsku kartu.Ni rastanci više nisu džabe.Od šaltera za prodaju karatado perona 4 tačno je 67 mojih koraka.Tačno toliko ću te još imati,dalje je sve relativno…Kofer ti je uvijek…

Poezija: ESC

Administrator

Grad je samo scenaobilazim kružne tokoveVozim nesigurno…strah me da te sretnemneki klošari stoje na semaforuizboli bi čovjeka jer ih gledaBojim se…zamišljam kako ginemStarim…mamuran sam od sinoćljut na sebeSpreman za terapiju?Sparno je…isprekidano dišemoni to zovu panikomna radiju iskvareni jazzOsjećam glad…ne radi ventilacijaoznojio sam volanPobjeći van grada, van kosmosaStani, crveno je!Biciklista psujeSamoubistvo?Pretjerujem…Ljubavnice guraju kolicaSunce udara u šajbuNema parking mjestaŽure i zureGubim dahMolim te!Brzo!Pritisni ESCAPE! Foto: Pinterest Autor: Siniša Balta