Ako se do sada niste susreli sa poezijom prepunom boja, flore i faune, onda „Čupava Keleraba“ sa pravom može reći da vam donosi jedan ekskluzivan intervju. (just FOTO, no VIDEO). Razgovarali smo sa Adrijanom Ranković, čije pesme ste već mogli da se čitate na našem sajtu. Bilo je reči o kreativnosti, stvaralaštvu i planovima za buduće delanje. Uživajte u nastavku koji je pred vama. 🙂 Šta za tebe označava imenica „kreativnost“? Da li se ona može definisati kao pozitivan beg, ispoljavanje inovacija, nešto što je suprotno destrukciji ili je…
Oznaka: poezija
Poezija: Izbor, Buđenje i Nož u ruci
IZBOR Kao komadine mesa Obešene o tavansku kuku Sušimo svoja pluća Dimimo naša srca Nema te u ogledalima Još cmizdre hodnici zgrade Još staje lift na nepostojećem spratu U glasačku kutiju ubaciću mrak Za mene više nema izbora Sastavljam krajeve sa krajem Kao loš zakon u Skupštinskoj proceduri Na koji moja savest Stavlja primedbu Hodamo Odavno hodamo Po oštrici nametnutog zla BUĐENJE Izgleda zaspah baš kad opšte buđenje poče Ko zna šta mi je s neba upalo u čašu Spravljam tinkture Povijam meleme Iščašeni zglob popravljam Teško je naći pravo…
Poezija: Smisao nevinog sveta, Mravi i Divlji divlji
SMISAO NEVINOG SVETA Nikiti Stanesku Gde su munje tu je i krik hladnoća MRAVI Mravi iz našeg stana su nestali primetili smo to tek kada smo se probudili iz naših pamučnih snova nestali su iz naše meke kuhinje nestali su iz lamperije što krcka nestali su sa bajkovitog poda okrunjenih kiselih zidova koje su tako veselo pomerali kao vešti tesari i dunđeri mi to nikad nismo uspeli mravi su nestali iz našeg stana istina je da im nismo zadali nikakav udarac ništa što bi ih poput ledenog talasa odbacilo tamo…
Poezija: Memento mori (Sećaj se smrti)
Šetajmo grobljem u zori, Memento mori Tama se povlači i dobro je ono što ostaje. U svitanju, dok rosa travu budi I svet počinje brže da poskakuje u našim srcima. Zagrli me, oslobodi život, U susret svetlosti iskoračimo iz mraka Šta je no to smisao ljubavi Memento mori Poljubi me u zori. Autor: Vladana Plavšić
Demistifikacija Hrista u pesmi Nikole Živanovića
Hrist u crkvi N Nikola Živanović Lirski subjekat stoji pred slikom Hrista. Ima ulogu posmatrača. Stihovi prvog dela pesme kao da su tok misli pesnika napisane, kao da dok piše paralelno se nalazi pred slikom Hrista. Čini nam se kao da smo uz njega dok ga posmatra. Predstavljen je sasvim drugačije u odnosu na ustaljenu sliku o njemu. „Tako je mali ovaj Hrist. Čini mi se da bih ga mogao poneti na rukama; Suv, bez mišića, perce anđela. Nije bilo nikakvo čudo što su Marije Našle grob ovoga…
Poezija: Lidija
Ti nisi vredna da zbog tebe patim Jer nemaš dušu, a srce ti je kamen, A treba malo, samo jedan plamen, Iz očiju tvojih da se tebi vratim. Kraj nogu bi tvojih život da prekratim Tvoj osmeh svaki ko sudbine znamen, Prihvatam – spolja čvrst i stamen, A u srcu jadan, i kako da shvatim Da me nećeš nikad, to su tvoje reči: Nikad, nikad više, drugi ti je preči, Ja sam za tebe još jedan u nizu Prolazan i bivši, sad i napast mučna Koju i ne vidiš, osorna…
Intervju: Josipa Lesinger – Poezija kao stil života i psihički dom
Šta poezija zapravo označava? Ako konsultujemo romantičarsku epohu možemo uočiti da je ona dar od Boga koji je namenjen pojedincu. Pesnik je u romantizmu, slično kao i u antici, neko ko poseduje božansku iskru, neko ko je blizak bogovima. Kraj devetnaestog i početak dvadesetog veka unosi određenu dozu prevrata, koja svoj vrhunac doživljava jasnim utemeljenjem avangardnog pokreta. Tada poezija i umetnost u načelu bivaju oslobođeni elitističke koncepcije. Pruža se mogućnost da poeziju svi čitaju, ali i pišu. Stoga definicija poezije u savremenom ustrojstvu može biti nešto što je lično, ali i…
Poezija: Prokletstvo sfinge
Ne, nema biblioteke u ovom Partenonu Prokleta sfinga se smeška (prokletstvo sfinge) ne, ljudi mi ne poklanjaju nepročitane knjige slova beže kao vaši kad se napiju slatke krvi obitavam u satenskim obručima okolnih brda sa svilenim gajtanom od koga se kašlje Džabe su me vraćali iz mrtvih svaki je poljubac književni događaj živimo na Eliotovoj zemlji među mrtvim Šekspirovim junacima umreću kao talac sreće sa bombom u rukama doći će po mene dok snivam slatke snove da me odvezu izvan gradova vremenska prognoza postala je sholastika dvadeset prvog veka Plaše…
Poezija: Ponekad
Ponekad Često ponekad Želim da poletim Da stanem na ivicu Senku svoju da držim za ruku Hrabro da savladamo tu liticu Ja i ja Ponekad Grizem ove nevidljive okove Ali još uvek ih ne sečem Samo nespretno grebem Plašim se straha Možda potpune slobode Letenja koje te ostavlja bez daha Ponekad, sanjam te daleke dokove I želim da poletim Ali često ponekad Plašim se da neću umeti da sletim Autor: Dajana Ristić
Poezija: Pretnja, Čekalište/Egzodus i Stene
PRETNJA Moj brat živi u gornjem Gradu u donjem je Ad rat ključalo ulje iskrivljene telesine bez duše koje čekaju na vaskrsenje donji Grad preti gornjem senka svetlosti brat bratu ČEKALIŠTE/EGZODUS Parkovi pojila gradske česme pune nepoznatih nemušte dece majki i mlađih muškaraca bronzanog peskom oivičenog tena iz Sirije Iraka Avganistana zabiti Libije grlate Turske ispred naših vrata gledaju plodnu zemlju nagrađenu smećem i ravnodušnošću koja okružuje dokle im pogled dopire čekalište autobuske stanice pupka presečene vrpce Evrope hoće li moći pokidati sve konce mreže bodljikavu žicu hoće li moći…
Poezija: Kanibali
Budimo se iz dnevnog sna Trljamo oči koprivama Napolju reflektor sija Klovnovi zabavljaju decu koja nestrpljivo stoje u redu ispred cirkuskog šatora Oštrimo očnjake i metalne nokte Penjemo se na vrh fabričkog dimnjaka Gladni čekamo da predstava počne Autor: Zoran Antonijević Foto-izvor: Fransisko Goja „Saturn proždire svoje dete“ (Wikipedia)
