Poezija: Praznina

Izgubio sam sebe danas
Sat se pokvario
Tako da ne znam
U koliko sati se to desilo
Nije ni bitno
Nemam više vremena za snove
Lažne nade
Velika očekivanja
Volja je uzela neplaćeno

P R A Z N I N A
To je jedino što osećam
Ogramna rupa puna ničega
Šapatom izbacujem vrisak
Rukama kopam zemlju
Ne bih li našao suštinu
U koju ću uroniti

Čuje se kapljanje vode
Sve jače i jače
Stojim mokar,
Još uvek se tražim
I razmišljam da li
Želim da se nađem
Možda sam već
Potrošio život

Plašim se da ako
Nađem bolju verziju sebe
Da će mi objasniti
Kako preživeti dan
Koji predugo traje

Možda sam zaključan u podrumu
Zatrpan cepanicama za potpalu
Ili u pećini visim
i pijem ustajalu vodu
Predugo sam u mraku
Neka neko upali svetlo

Foto: Pinterest

Autor: Bojan Lojković

Srodni članci

Ostavite komentar