Poezija: Reči

Večna istinaskrivena tek u slovu.Čvor što prkosi,reči što opsedaju,mit koji te progoni. U njenoj rucipokidana zavesa.Svet što se rađa,sve izgubljene rečiu senkama sećanja. Ne ignorišismeh statue na kiši.Zabeleži ih,reči prošlih vremena,kad stignu iznenada. Postoji pričau povesmi prošlosti.Skrovište tajni,različiti puteviza stih od sedam reči. Sve te replike,reči što retko kažeš,deo života.Idealna kulisa,slika što priču priča. Loši sati snapod maskom relikvije,gnezdo u srcu.Reči što kriju tajnupod dahom zaborava. U lažnom svetu,zarobljenici igre.Traži se izlazza tajni klub sanjarau lavirintu reči. Autor: Milan Drašković

Poezija: ***

Ludo je sanjati Ispod deset slojeva utabane zemlje. Iznad se njišu krovovi I prozori prefarbanih kuća. Iznad se dižu oblaci I rađaju nova svanuća. Iznad se dižu zidovi Između duša i duša. Ludo je sanjati ovde gde život baca sanjare. Vrtlozi buncanja srca šire se ispod kože, I Bože, vičem: – Bože! Hladne su ove jave za nežne snove što nežno dave. Diše se ispod deset slojeva Izljubljene zemlje. Izgubljene reči vuku svoje smrti, U daleke krajeve očiju. Autor: Ivana Pantelić