Intervju: Bend „Nula“ – „Sujeta na kulturnoj sceni Srbije jedna je od najpovršnijih.“

Bend “Nula” osnovan je 2013. godine. Žanr kojim se odlikuje nastaje u na temeljima sladž metala, no svaki član benda predano unosi deo sebe, te se na taj način formira autentični izraz i inovativni zvuk. Članovi benda su: Milan Vićić (gitara), Luka Piljak (bas gitara), Strahinja Knežević (gitara), Milan Sarić (bubnjevi) i Miloš Milošević (vokal). Momci okupljeni oko “Nule” svojom eksplozivnom energijom uspostavljaju interakciju sa publikom, a tekstovima univerzalnog tematsko-motivskog sklopa pružaju mogućnost da se i poštovaoci drugih muzičkih žanrova poistovete sa datim temama. Članovi benda (Strahinja Knežević, Miloš Milošević…

Poezija: Sestre

Ne volimo miris bolnice, asocira na smrt. Nozdrve žele da potisnu vidokrug umornog lica voljene osobe. Ne gledamo u predeo bolesnikove bolesti. To ne činimo iz kurtoazije ili straha, to činimo jer potiskujemo negativan potencijal bolničkog kreveta. I tu grešimo. Bolnice zapravo mirišu na nadu. Nada vezuje religiju i ateizam. Ona je nekada jača i od samog Boga i od samog Ništa. Samo, nada je tužna – bolest je tužna pojava. Verujem da to najbolje razumeju medicinske sestre. Zato se toliko i šminkaju, zato su neljubazne. Trude se da smrde…

Poezija: Posiveli sredom

– Besani čoveče, što zakle se u srebrnaste oči svoje drage, što su sive kose onoj nesrećnici što zaziva cvetanje sredom? – Eh, draga, draga, pamtiš li da si ikad od te nesrećnice bila srećnija? – Ipak, što je tako mladu napustiše boje? Zašto tako maldu? – Suncokreti, suncokreti, bole li vas tanani vratovi, moji suncokreti? – Čoveče, čoveče, sunce će nam popiti suze što prolije ih sredom. Autor: Adrijana Ranković Foto-izvor: Vinsent van Gog „Suncokreti“

Stvaralaštvo Branimira Štulića (II)

Prvi deo teksta možete pročitati na sledećem linku: https://www.cupavakeleraba.com/2016/05/15/stvaralastvo-branimira-stulica/ . Džonijeve priče o ljubavi Pesme Branimira Štulića dočaravaju nam sliku slobodne ljubavi, žene koja je nestalna i neuhvatljiva, ali i ljubav koja je tu samo na tren. U pesmi „Duboko u tebi“ uočava se lik usamljene povučene devojke. Lirski subjekat je taj koji vidi njenu bol. U modernom senzibilitetu opisuje se njen unutarnji život, njeni nemiri i brige. „Duboko u tebi / strasti slamaju / i ono što je preostalo / i ono što ne postoji / čežnju za smrću / želju za opstankom / žudnju za slobodom.“ Slikajući…

Poezija: Tako se priča

Kupila je oblak, Sa sobom ga vukla da se sakrije od sunca. Na njemu živi dečak I jede ga kao šećernu vunu. Neko bi rekao propala investicija, Neko drugi – Hvala Bogu. Dečak buši oblak ponegde. Voli kada zemlja ima šare ko u krave. Ona na to vikne – Prokleta štetočino! I ispusti oblak žaleći kao za krdom šarenih balona. Dečak tad spusti merdevine. Ona pomisli – Nisu to pokretne stepenice Pa da idu samo gore ili samo dole I pođe. Neko kaže nije mogla da se popne, Neko kaže…

Poezija: Religija

u milionima gradova ljudi skrivaju pogled od sunca i nose naočare kao da je sunce najstrašnija stvar a opet svako od tih slabića je predodređen za nesto da je moj bog odraz mog lica dok gledam u kašiku mornari bi mi svilenim maramama mahali gejše bi mi ljubav nudile žonglirao bih meteore i jeo željezo a tebe bih zaboravio pre nego što sam te upoznao govorio bih ti da si glupa da me ostaviš na miru i da prezirem miris ruzmarina ali moj bog nije odraz mog lica dok gledam…

Poezija: Red

kada neko umre pomislimo neka ide po redu a kada se red ne ispoštuje malo toga ima da se kaže na našoj sahrani jedan će muškarac podici kažiprst i reći dosta sa pričama o redu za mene red ne važi nemam red jer sam sterilan dobro je da svaka reka ima svoje ime jer drugačije ne bismo znali na čijim obalama smo se dodirivali i pravili taj red već par godina ne možemo ali meni se i dalje diže kad pomislim na te obale živiš u postelji bolesna pružam ti…

Poezija: Ožalošćena – Tako bi trebalo da bude

Doći ću sva u crnom na visokim štiklama. Držaću za šapu svog plišanog lava. Na nas će pasti svetlost. Gledaću kako je upijaju daske. U sjajnom krugu lav i ja. Tada ću vam pričati priču Koju više ne osećam, Ali ću se, možda, zaplakati. Ta priča će nekog usrećiti I uništiti mu život bar na kratko. Dozivaće me. Reći ću kako mi u snovima nikada ne odgovaraju oni kojih nema. Primetiću da je verovatno na javi drugačije. Onda ću ti pričati kako je neko U stakleni kovčeg Položio moju detelinu…

Poezija: Opsadnici

Destruktivne refleksije masakriraju ganglije tvog Grada, bez razloga. Hladnoća se uvlači u samu srž porte. Nad gradskim zidinama sprovedena je opsada. Zamišljaš kako horde nasilno bacaju tvoje telo sa najviše kule zamka. Takva misao prožima svačiji Grad, ponekad. Ali ti si odviše napet, odviše uplašen da bi uočio ordinarnost. Pridaješ previše značaja jer sumnjaš u racionalizaciju. Svestan si da ne želiš biti opsadnički rob, a još manje podanik njihovog delanja, jer iskonski osećaš impuls gradskog vitalizma. Pa ipak, sumnja poput talasa zapljuskuje sve ono dobro. Ali: zaboravljaš predistoriju sopstvenog Grada.…

Biblijski elementi u „Žitiju Petra Koriškog“ Teodosija Hilandarca

Biblijski elementi u „Žitiju Petra Koriškog“, koje je sačinio Teodosije Hilandarac, izuzetno su rasprostranjeni. Teodosije Hilandarac varira elemente i iz Starog, ali i iz Novog zaveta. U žitiju se po obimnosti najviše izdvajaju „Davidovi psalmi“. Pored njih Teodosije unosi i elemente iz „Knjige o Ruti“, kao i iz „Knjige Postanja“, odnosno „Prve knjige Mojsijeve“. Takođe, javlja se i „Jevanđelje po Luki“, „Jevanđelje po Mateju“ i „Jevanđelje po Jovanu“. Zastupljene su i poslanice koje je Korinćanima uputio apostol Pavle, kao i one koje je uputio Timotiju. Na početku pisanja „Žitija Petra…