Poezija: Ožalošćena – Tako bi trebalo da bude

Doći ću sva u crnom na visokim štiklama.

Držaću za šapu svog plišanog lava.

Na nas će pasti svetlost.

Gledaću kako je upijaju daske.

U sjajnom krugu lav i ja.

Tada ću vam pričati priču

Koju više ne osećam,

Ali ću se, možda, zaplakati.

Ta priča će nekog usrećiti

I uništiti mu život bar na kratko.

Dozivaće me.

Reći ću kako mi u snovima nikada ne odgovaraju oni kojih nema.

Primetiću da je verovatno na javi drugačije.

Onda ću ti pričati kako je neko

U stakleni kovčeg

Položio moju detelinu sa četiri lista

Pazeći da je ne izgubim

I dodaću kako ne volim takve sahrane.

Onda ću otići

Očima gutajući svetlucanje koje sam napustila

I stezaću jače šapu lava što ga više ne volim.

Autor: Adrijana Ranković

Foto-izvor: Piterest

Related posts