Poezija: Priča o igračkama

Imala je bič u ruci. Udarila je od pod strasno nekoliko puta. Na podu leži lav što ga je tigrom zvala. Polomljena mu je kičma. Vire nežni komadići vate. Kao uvek visi opuštena glava. Glava lava što ga je tigrom zvala. Vidi da sam tu i krikne: „Lažu! Lažu! Nisam udarila lava. Lažu. Bio je to dan bez boja. Sve neka teška jeza, strava. Ja hodala sam dugo, dugo! I videla sam lava, lava! I rekla sam mu: „Tigru, tigru! Što moja srećna pruga spava?” I volela sam jače, jače!…

Poezija: Ožalošćena – Tako bi trebalo da bude

Doći ću sva u crnom na visokim štiklama. Držaću za šapu svog plišanog lava. Na nas će pasti svetlost. Gledaću kako je upijaju daske. U sjajnom krugu lav i ja. Tada ću vam pričati priču Koju više ne osećam, Ali ću se, možda, zaplakati. Ta priča će nekog usrećiti I uništiti mu život bar na kratko. Dozivaće me. Reći ću kako mi u snovima nikada ne odgovaraju oni kojih nema. Primetiću da je verovatno na javi drugačije. Onda ću ti pričati kako je neko U stakleni kovčeg Položio moju detelinu…