Poezija: Tisuću lica

Odlazim iz Mazzinijeve, bez osvrtanja 

Nekada čitava Andromeda na pedeset
kvadrata
sad tražiš
da budem stalna,
da budem tvoja


Govoriš: „Ne zaboravi me”
Dobacuješ otrcane fraze:
„Javi se,
molim te, svrati”
I ono: „Sve si mi”

Kako li se izgovori to:
„Sve si mi”?


„Ne pripadam
Nisam sve
Svašta sam i u
minuti tisuću lica
čija radost ti prija”


Volim nemoguće
a ljubavi nemam

Autorka: Marija Petranović Šerifović

Related posts