Marini Cvetajevoj
Tamo
gdje sunovratila si se i platila za tri života
barem
gdje otpatila
si muški
i nije bilo sigurnosne mreže da te prihvati
nečijih ruku na pamuku
Gdje na poljima maka usnila si bježeći od ljudi
i od studi
Gradeći pjesmom lice onoga koji nikad doći neće
ispod torture vremena provučen
pretečen
kao s naslovnice nekog tvog romana imaginacije
tvoje samice iskoričen
prebrane i prebrojene uzduž i poprijeko hiljadu puta
preslikan a bogom nedan
Za to tamo preko
rezervisano za vratolomce i stranputice
nema prečice
Ne polijeću s te litice zmajevi od papira
Između ,,Zločina i kazne“ ,,Rata i mira“
i ,,Vijenca gorskoga“
stoljeća su pasala moja vilo primorska
Marino
ni tamo ni amo
popasla sitna stoka i ono malo preostalo
Tamo
gdje ostali su nasukani ostaci svih naših promašenih surogata
na klatna pokačeni
na stolice za ljuljanje u bolnici duševnoj
nalakćeni
čelom o zid
u pijesku glavom noj
Gdje i hrabrije i jače mrak je pojeo
gdje o hrid se razbiše sve naše bajke i priče NOB-a
a ustaše i ostaše samo oni koji jedni drugima sliče
preslikani na zrno pišljiva boba
bolje roba nego groba
Tamo
gdje osta da zavija grkljana iščupana
sloboda
Srešću te ponovo i kose ti uplesti
i baš nas briga što nećemo s kime imati stariti
Ti nikada nećeš ni odrasti
moje malo
ni tamo ni amo
Cvetajevo
Foto: Pinterest
Autorka: Katarina Sarić
