Čekamo vetar da otera česticesićusne, opasne, zleda padnemo na toplisti najgorih,da ne dobijemo bolest opakuDa ne upadnemo u raku duboku. Čekamo kišu da speređubre koje smo bacili,na ulicu gde smo se rodili,Da ga kiša odnese u reku, a reka u moreDa u njemu leti kvasimo guzicu.A i to leto čekamo svake zimekada nas prekrije crni sneg, bljuzgaviTaj ce sneg ujedno da spereI krovove što su ih ptice posraleI fasade u sivo smogom farbaneI kiša će umiti prljavi beli gradŠto bi se neko bre, mučio.I naši stari Vinčanci su čekalispasu sa…
Oznaka: Autor: Dragana Obradović
Poezija: Večnost je obukla tirkizno
Hocu da bude moja,ta neka bela kamena kuća,sa divljom ciklama ružom u vrtu.Tu blizu stare gvozdene kapije,ta će ruža da puže uz topli kamenI povremeno mirisne u taj lenji letnji dan.Hoću da iza kuće imam brdoNa kom žive masline stare godina petstoI posvećeno prave hlad mučenoj sprženoj travi,u kojoj skaču skakavci I zvrče glasno zrikavciu ritmu afričke ljubavne plemenske pesme.U to rano jutro ja cu da ugledamnevino belu čipkastu zavesu koju je zaveo vetarpa je pobegla iz sobe na terasuI evo je, kočoperi se slobodno I doziva meda iskradanjem počnem…