Kada bih sve tuge usisala,
Otvorila prozor da sete izađu,
Prašinu nedoumica obrisala,
Sklonila teskobe koje se u ćošku nađu…
Kada bih promenila zavese sećanja,
Maglu uspomena rasterala.
Dobro provetrila osećanja,
Nadu lepo izglancala…
Osmehe bih zaturene pronašla,
Čežnju očistila da bude k’o nova.
U parkove radosti bih zašlа
I donela pregršt snova.
Disala bih slobodno, duboko,
Mirise nadahnuća da udahnem.
Vrata otvorila široko,
Dolazećoj sreći da mahnem.
Autorka: Vesna Sekulić
Izvor: Plavi krug
