Program SKC Kragujevac od 8. do 14. maja

Ponedeljak, 8. maj u 2000Sala PMFPerformans – Tucanje kamena U okviru predmeta Nemačka književnost 19. i 20. veka studenti germanistike četvrte i treće godine studija na Filološko-umetničkom fakultetu u Kragujevcu, obrađuju roman Tucanje kamena nemačkog autora Klemensa Majera.Motive iz istoimenog romana, studenti germanistike FILUM-a pretočili su u dvojezični pozorišno-pedagoški performans. Počasni gosti predstave su pisac romana Klemens Majer i njegova prevoditeljka Bojana Denić koja je prevela ovaj roman.Uloge:Valentina Stojanović, Anđelina Dabović, Marta Jovanović, Magdalena Kovačević, Aleksandra Mijailović, Ana Mijailović, Jelena Pejić, Jovana Milošević, Kristina Perić, Tijana Starovlah, Stojanka Sekulić, Marta…

Produžen konkurs za nagradu „GRIFON“

14. GRIFON 2023. Produžen konkurs do 8.maja za najbolji grafički dizajn u 2021. i 2022. u Srbiji, Republici Srpskoj i Crnoj Gori Grafički kolektiv i Quadra Graphic pokrenuli su i organizovali 1996. godine GRIFON – prvi jugoslovenski konkurs za najbolji grafički dizajn. Konkurs i izložba GRIFON su relevantni pregledi savremenog grafičkog oblikovanja kod nas, a u isto vreme, na GRIFON-u se promovišu najznačajnije autorske pojave u ovoj oblasti. Motiv cele organizacije je da se autentičnim ostvarenjima potenciraju dometi primenjene grafike na recentnoj sceni, a ugled i autoritet nagrade GRIFON, kao referentna preporuka…

O životu Uroša Predića

Uroš Predić(1857 – 1953)       Uroš Predić, jedan od najvećih srpskih slikara realizma i čovek velikog duha je rođen 07. decembra 1857.godine u malom banatskom mestu Orlovatu (u blizini Zrenjanina). Otac mu je bio sveštenik, te je svoje detinjstvo uglavnom provodio u seoskoj crkvi. Porodica je bila brojna, ali je on kao mezimac (najmlađe dete) mogao da izabere po sopstvenoj volji za šta će se školovati i čime baviti u svom životu. Od detinjstva je bio krhkog zdravlja. Kao četvorogodišnjak slučajno je ostao zaključan cele noći u crkvi, te je zbog…

Yuгosпora – platforma koja ruši nacionalne stereotipe

Naša današnja sagovornica je Mirjana Stošić, predavačica na Fakultetu za medije i komunikacije, koja je prošle godnije pokrenula platformu Yuгosпora sa ciljem da zainteresovanoj javnosti predstavi gotovo nepoznatu i provokativnu zajednicu onih koji su neposredno pre, tokom, ili posle rata napustili SFRJ. S druge strane, nakom „smrti“ Jugoslavije, rasejanje je sveopšte, pa je potrebno prepoznati da smo svi/sve fantomski glasovi u rasejanju. Sam naziv upućuje na reč „dijaspora“, ali i na istrajna i provokativna sporenja (uključujući i fenomen unutrašnje emigracije). Razovori sa raznovrsnim sagovornicima/sagovornicama su zamišljeni u formi intervjua, okruglog…

Hemija i umetnost – dve strane istog novčića

Prva asocijacija na jednog hemičara je obično naučnik u belom mantilu koji mućka razne supstance koje eksplodiraju i podižu kosu uvis. U skladu sa tim, neretko se nailazi na razmišljanje da su hemičari često zaokupljeni formulama, grafikonima, zbog kojih nemaju previše sklonosti prema svetu umetnosti. Hemiju smatramo striktnom i preciznom, dok umetnost omogućava kreativnost i slobodu u izrazu, te su hemičari retko „umetničke duše“. Međutim, da li su ove oblasti zaista dva suprotna sveta? „Boja je trag energije u kretanju“ Tako je govorio Kazimir Maljevič, ruski slikar i teoretičar umetnosti.…

Muzej popularnih i supkultura: Balkanska umetnička scena je polodno tlo za istraživanje i kreativno stvaralaštvo

Kemp, pop-up, supkultura – ovi termini postali su veoma popularni krajem dvadesetog i početkom dvadeset prvog veka. Premda bez razloga zaziremo od ovih pojmova, često se pitamo koja su njihova prava značenja i kako njihovo definisanje utiče na umetnost i kulturu u celini. Posmatrani kroz različite prizme, kemp i pop-up mogu biti raznoliko tumačeni – mogu imati negativan prizvuk, ali veoma pozitivan uticaj jer teže spajanju svega onoga što je kulturološki važno za čovečanstvo. U skladu sa time, naši sagovornici jestu predstavnici udruženja Muzej popularnih i supkultura koji su u…

Intervju: Reklasicizam – mim stranica koja ruši kulturni fašizam

Vrlo često možemo čuti, sada već, uvreženo mišljenje kako su umetnost, književnost, film i generalno kutura u Srbiji na rubu svoje egzistencije. Ova tvrdnja je i više nego tačna, međutim često su „krivci“ umetničkog sunovrata otelotvoreni u jednom delu popularne kulture, čiji se predstavnici smatraju krivim i za krah čitave jedne zemlje, epohe, kao i postjugoslovenskog, odnosno srpskog istorijsko-kulturnog nasleđa. Ovakav stav je pogrešan, prvenstveno jer predstavnici popularne kulture nemaju monopol nad masovnim medijima, već samo predstavljaju instrumet sistema koji medijske konce decenijama unazad drži u svojim rukama, i to…

Svet se menja, neminovno, daleko doseže – nije sporno

Praviti paralelu između muzičkih festivala, zajedničkih izložbi i promocija zbirki knjiga logično je. Staviti u isti kontekst stvaralaštvo različitosti i nenametljivo otkrivati nova lica u pojedinim delatnostima ne samo da je privlačno već je i korisno. Na jednom mestu možete uporediti, uživati, sagledati svu raznovrsnost umeća i izvedbe. Pošto umetničko stvaranje nije ništa egzaktno, i ono što drugi vrednuju manje, vi možete vise, ili čak najviše, izazov je koji se ne propušta. Starost aktera je nebitna. Svakome je na volju da ustanovi šta želi, čak o tome i polemiše zastupajući…

Proza: Mulen ruž a la Serbijana

Razbarušeni umetnik pregazi prag svoga brloga. Nad glavom mu zasijaše mesec koji je otpozdravljao njegovu jedinu želju, a to je da se večeras napije. „Nagrađivanje“ – tako je to voleo da naziva, kao i svoj put u lažne rajeve, zvezdu vodilicu u ralje alkoholizma – entuzijazmom za staroslovenskim opijalačkim navikama. Dakle, kulturna geneza je okrivljena, sasvim prihvatljivo, za novi nalet gubljenja svesti. Budući svesuludi arhiprotivnik neukusa, ovaj lagani samoubica se dao na put gde vode svi malograđanski planovi razgoropađenih okružnih velikaša i vikendaša, dakle, u centar grada. Izlazeći iz okvira…

Reportaža: Grupa „Alice in WonderBand“ na ovogodišnjem „Body Rhythm Hamburg festivalu“

ČETIRI DANA U HAMBURGU   U petak u 9h, blago izmučeni nakon putovanja autobusom koje traje 20 sati, izborom muzike i razglabanjem gastarbajtera koji bi prodao i krezubog konja, stižemo u sivo hamburško jutro na ZOB – glavnu autobusku stanicu. Smeštena na bulevaru, s pogledom na park, od stakla i metala, a na njoj svi profili putnika i domaćina. Iznenađeni temperaturom koja je manja za 15 stepeni, otvaramo kofere na stanici. Pešačimo ka centru, usput prolazeći pored glavne železničke stanice, i sa radoznalošću primećujemo javni WC, kao pit stop, ispred…

Socrealizam – propaganda ili, ipak, umetnost

Kolona partizana na platnu, kip prkosnog revolucionara, siva betonska višespratnica… Treba li takva ostvarenja danas okarakterisati kao obično propagandno sredstvo jedne prevaziđene ideologije – ili su to ipak umetnička dela koja i dalje zaslužuju svaku pažnju? Kad se govori o umetnosti socijalističke Jugoslavije, obično se polazi od tvrdnje da je režim sputavao svaki slobodniji vid stvaranja, a da je sa druge strane socijalistički realizam bio nametan kao najbolji i takoreći jedini umetnički stil. Iako se radi o predrasudi, takva tvrdnja ipak ima osnova u činjenici da su mnogi vrsni umetnici…