Dejan Simonović Sotona u soliteru roman rapsodija Oksimoron 2022. Šta je Sotona u soliteru? Satirični prikaz književnog, medijskog i društvenog života. Priča o: Pretvaranju, laži, maskama, ulogama, spletkama. Borbi za položaje i moć. Odnosu oca i ćerke. Neimenovanom čoveku i odsutnoj ženi. Balonu i poruci. Cepanju stvarnosti. Agrafeni, digitalnoj revolucionarki. Policiji koja to više nije i državi koja se tek pretvara da postoji. Sveobuhvatnom Oblikovnom Sistemu. Iskrzanoj aktn-tašni. Uspenju i poniranju. Sertifikovanoj isterivačici Semiramidi i silama koje nas zaposedaju. Poroznoj granici između nadzemnog i podzemnog sveta. Priča o iščezvanju i onome…
Autor: Administrator
Recenzija knjige „Krugovi tmine“ Aleksandra Pirožkova
Iz svake stranince ove knjige izvire gorak i mučan utisak. Kad pročitamo knjigu i zatvorimo stranice još dugo nas prati osećaj gorčine. Melanholija, sudbina, karakteri glavnih junaka su posledica istorijskih okolnosti, ličnih i porodičnih prilika. Čak i oni retki trenuci ljudske sreće i zadovoljstva zamagljeni su tim mučnim utiskom. Ovde je pre svega reč o Golom otoku koji je na poseban način obeležio živote i sudbine mnogih ljudi , njihovih porodica i čitavih generacija. Oni koji su preživeli vratili su se samo napola, izmenjeni i poharane duše. Roman s razlogom nosi naslov Krugovi…
Poezija: Marino
Marini Cvetajevoj Tamo gdje sunovratila si se i platila za tri životabaremgdje otpatilasi muškii nije bilo sigurnosne mreže da te prihvatinečijih ruku na pamuku Gdje na poljima maka usnila si bježeći od ljudii od studiGradeći pjesmom lice onoga koji nikad doći nećeispod torture vremena provučenpretečenkao s naslovnice nekog tvog romana imaginacijetvoje samice iskoričenprebrane i prebrojene uzduž i poprijeko hiljadu putapreslikan a bogom nedan Za to tamo prekorezervisano za vratolomce i stranputicenema prečiceNe polijeću s te litice zmajevi od papira Između ,,Zločina i kazne“ ,,Rata i mira“i ,,Vijenca gorskoga“stoljeća su pasala…
Proza: Ratne godine
Ta 1934. beše tako hladna, da su i vukovi jako zavijali osećajući nesnosnu hladnoću i u potrazi za hranom koje sve manje beše. Trnava, selo podno Ćelijana, tada beše prekrivena snegom iako je mart. Polovina marta uvek donese koji zrak sunca, ali ovoga puta nije bilo. Rodio sam se 14. marta od majke Julke, rođene Stanković i oca Marka, poreklom iz Niša. Aleksići su , kako mi je pričao otac, došli sa juga. Tu južnjačku crtu , čini mi se, nose pokolenja. Ja nisam znao ko je kralj Ujedinitelj, nisam…
Pomodarska religioznost
U vreme narušenih i izopačenih duhovnih vrednosti, kada je pojam greha izgubio svoje stvarno značenje, kada je upotreba razuma postala izvor stresa, a zabluda postala uteha duha, pozvani smo da rečju i delom podignemo pogažene duhovne principe: Istinu, dobrotu i pravdu. No, svedoci smo suprotnog procesa lažne duhovne reformacije, u kojoj religija dobija negativnu ulogu. Umesto da naš narod osvedoči potrebu za duhovnom reformom, religija dobija funkciju opijuma koji upravo oglušuje svest o potrebi za reformom čovekovog srca i karaktera. Novija sociološka istraživanja pokazuju da je većina ljudi početkom devedesetih…
Ismail-aga Čengijć – vašarska i pravopisna atrakcija
Ko se još seća Ćor-Safera i starca Duraka, ko još pamti stih „dobar junak – da je čovjek taki“, ko se još seća rasprave o autorstvu jedne znamenite epopeje, kojoj je teško odrediti i tačan naslov! Decenijama slavljen kao jedno od najznamenitijih dela romantizma i nacionalnog preporoda jugoslovenskih naroda, nekada obavezna školska lektira čiji se stihovi citirahu kao narodne poslovice, spev Ivana Mažuranića o pogibiji Smail-age Čengića na kraju je doživeo onu kob koju je pesnik namenio glasovitom muteselimu: kao što se gordi aga pretvorio u komičnu vašarsku atrakciju, tako…
Prikaz Orvelove „Hiljadu devetsto osamdeset četvrte“
Period koji je usledio po okončanju Drugog svetskog rata, u životu Džordža Orvela obeležili su smrt supruge, nastanak čuvenog eseja Politika i engleski jezik i esencijalni roman – Hiljadu devetsto osamdeset četvrta. Esej Politika i engleski jezik (1946.) progovara o značaju preciznog i jasnog jezika (uz argument da se nejasno pisanje može zloupotrebiti kao moćno političko sredstvo manipulacije), u kojem Orvel piscima daje šest pravila pisanja: Ostrvo Jura na škotskoj obali postalo je tih godina mesto na kojem je nastalo Orvelovo krucijalno remek-delo, antiutopijski i alegorijski politički roman 1984. (1949.),…
Poezija: Nedostajanje
naiđu tako noćikad biraš korak prema samoćidok se nad gradomsjeverac šunja ko lopov kradom u obraz pušei skroz te zezneda se za nečim ponovo čeznešto zakopano na dnu je duše iznutra čuješ dolazak plimei pljusne talas obalu grudina površinu izbaci imei toneš slab u masi ljudi dok šake hladne stišćeš u džepupod usne gladne zaškripe zubii fali sve što odavno niješto se već dugookom ne diraa srcem ljubi Autorka: Željka Vračević Foto: Pinterest
Proza: Kratke priče Peđe Ristića
POŠTENI NALAZAČ Uvek nosim mobilni telefon u zadnjem džepu pantalona. Kad treba da sednem, ja ga izvadim, da ga ne bih slomio. Zato mi se već nekoliko puta desilo da mobilni negde ostavim, zaboravim i izgubim, ali ovo je bilo nešto posebno.Nijedna taksi firma nije mogla da mi pošalje vozača, jer je bio odvratan kijamet u Beogradu. Dobro sam se obukao i hrabro izašao na kišu i rekao sebi: Ako nema taksija, ti prošetaj, nema veze ni ako malo zakasniš u „Kalenić”, drugari će sačekati. Tamo se nalazimo svakog utorka…
Poezija: Providan čovek u kožnom odelu
Tenzija ulične svetiljke koja treperi,nagoni me na besciljno trčanjeu smeru ničega.Silazim stepenicama intenzivne mržnje,koja kulja u mom stomaku.Napetost usporava rad srca, cveta koji vene.Ulični svirač, bez instrumenta u ruci,daje ritam treptajem oka.Usta izbacuju kineska slova,kao rezance iz supe. Ogledalo, išarano voštanim bojicamau pravcima vulkanske erupcije,popucalo je kao đon mojih zelenih starki,naprslo staklo na šoferšajbni komšijinih kola.„Nikada se nećeš vratiti“ – govori providan čovek u kožnom odelu.Nestabilan sam kao plovak na talasima.Nesiguran u svoj sledeći potez.Zamišljen stojim na naprsloj dasci.Zaboravio sam repliku.Šaptač je mrtav. Foto: Pinterest Autor: Bojan Lojković
Proza: Žeđ
Nema ništa gore nego kad usred leta nestane vode, a uhvati te žeđ. Popio sam sve što se od pića našlo u kući, čak drmnuo i malo rakije, pa opet ništa, grlo suvo kao da kap nisam popio. Bila je to čudna neka žeđ. Zaklјučio sam da mi čekanje da gradski vodovod otkloni kvar nije saveznik, pa sam otišao do obližnjeg mini-marketa. Znoj se cedio sa mene kada sam sav unezveren ušao u lokal i još sa vrata potražio vodu, po mogućstvu onu sa posvetom Paola Koelјa. Postao sam njen…
