Poezija: Providan čovek u kožnom odelu

Tenzija ulične svetiljke koja treperi,nagoni me na besciljno trčanjeu smeru ničega.Silazim stepenicama intenzivne mržnje,koja kulja u mom stomaku.Napetost usporava rad srca, cveta koji vene.Ulični svirač, bez instrumenta u ruci,daje ritam treptajem oka.Usta izbacuju kineska slova,kao rezance iz supe. Ogledalo, išarano voštanim bojicamau pravcima vulkanske erupcije,popucalo je kao đon mojih zelenih starki,naprslo staklo na šoferšajbni komšijinih kola.„Nikada se nećeš vratiti“ – govori providan čovek u kožnom odelu.Nestabilan sam kao plovak na talasima.Nesiguran u svoj sledeći potez.Zamišljen stojim na naprsloj dasci.Zaboravio sam repliku.Šaptač je mrtav. Foto: Pinterest Autor: Bojan Lojković