Poezija: Tako mi nedostaješ

Razvučem osmeh i tako sam srećnaLjudi vide osmeh na licuU srcu ledi , duša se nećkaTelo bi da pređe ulicu..Tako mi nedostaješ…Razjapim oči i veselo gledamSrećnu me okolina vidiU srcu mi tuga sediTelo mi od uzbuđenja bridi…Tako mi nedostaješ….Zabacim kosu i tako mi je lepoParovi mi na sreći zavideSrce mi kuca tako slepoTelo mi peva tužne etide..Tako mi nedostaješ…Nabacim ruž i stavim parfem jakLjudi gledaju i okreću glaveŽivot nije prokleto lakTuge mi se oko podneva jave…Tako mi nedostaješ…Plavi kišobran navučem i krenem niz ulicuTužne mi porodice zavide na srećiTuga mi…

Poezija: Indigo

Gledam tvoj lik na papiruDocrtavam ti oči , usta i nosHoću da te preslikam na miruKako ustaješ u mantilu i bos…Gledam tvoje telo na listu sveskeDocrtavam ti rame , prst i noguHoću da te precrtam dok tišine ćute nebeskeKako odlaziš ka zidu i maziš stonoguGledam tvoje oči na hartiji od svileDopisujem ti ime moje na njimaHoću da ih preslikam kao da nikad nisu crne bileUstaješ i treseš peškir po prozoru od limaGledam tvoju kosu kako tamno sjajiDopisujem joj oblak iznad glavePratim korake tvoje po traviKažeš mi da te svi ostave…Preslikavam…

Poezija: Kod Ruskog cara

Čekaj me tamo, gde si me nekad čekaoObuj one plave cipele i stavi kesu na glavuSvaki put kiša – ti si rekaoPretvori mi nedosanjani san u javu Čekaj me tamo, gde smo se držali za rukeNavuci žutu kabanicu i ponesi kišobran za meneSvaki put kiša kaplje niz olukeDok te gledam, krv mi vri niz vene Čekaj me tamo, gde si me uhvatio za ramenaStavi kapu i zaključaj sva vrataRekao si – nemojmo biti dva kamenaPočinjem da se smejem, a strah me hvata Čekaj me tamo, gde su jata golubova najvećaZatvori…

Poezija: Ljubav ispod kišobrana

Izađi sa mnom po kiši i poljubi me u ramePovuci me za kosu i pomiriši vetar u njojUhvati me za ruku i stegni jakoPrivuci me sebi i reci da me voliš kao nikog do sadaOteraj svojim dahom leptire u mom stomakuZakloni sunce koje izlazi iz moje kosePoljubi meUđimo zajedno u oronuli stan i razmenimo fotografijeOne iste koje smo napravili na polomljenoj klupi u parkuDaj mi par svojih fotki za uspomenu gde me držiš u naručjuJa ću tebi onu moju jednu gde piše da te volimZagrli me samo još jednom uz…

Proza: Ratne godine

Ta 1934. beše tako hladna, da su i vukovi jako zavijali osećajući nesnosnu hladnoću i u potrazi za hranom koje sve manje beše. Trnava, selo podno Ćelijana, tada beše prekrivena snegom iako je mart. Polovina marta uvek donese koji zrak sunca, ali ovoga puta nije bilo. Rodio sam se 14. marta od majke Julke, rođene Stanković i oca Marka, poreklom iz Niša. Aleksići su , kako mi je pričao otac, došli sa juga. Tu južnjačku crtu , čini mi se, nose pokolenja. Ja nisam znao ko je kralj Ujedinitelj, nisam…

Proza: Promaja

Volela sam da volim više nego uobičajeno. Možda zato moja ljubav nije imala gde da ode. Držala sam je čvrsto stisnutu među nedra. Nisam joj davala da izađe iz mojih okrilja. Znala sam da volim više nego drugi a manje nego što sam želela. Moji snovi su bili samo moji. Nikda ih nisam puštala da izađu iz mojih grudi. Maštala sam o oblacima koji su bili suviše visoki za mene. Mislila sam ako porastem još više , da ću uspeti da se popnem na njih. Rasla sam svakim danom sve…

Proza: Komandant vojske garave

Rodio se 1799. u Ražnju od oca Ivana Ražnjalije. Kao mali, Atanasije zvani Tasa, doselio se u lepu malu varoš na Belici, Jagodinu. Kao i svako dete, voleo je da provodi vreme na reci, pecajući ribu. Bio je prgave i preke naravi. Znao je ocu Ivanu da uzvrati svaku reč. Otac je razmišljao šta će od malog Tase ispasti. Umeo je i da se potuče i da dođe kući sav poderan i crven. Majka se brinula za njega i preispitivala svoju odluku o preseljenju u varoš na Belici. Tasa je…

Proza: Junakinja doba svog

Vukmanovac je malo levačko selo u kom sam 1882. rođena. Do Drugog srpskog ustanka moje selo se nalazilo u sastavu Osmanskog carstva. Nakon toga, Vukmanovac ulazi u sastav Kneževine Srbije i pripada Jagodinskoj nahiji. Pričao mi je otac da u njemu gotovo samo Srba bilo otkako on pamti. Ta godina je bila značajna po mnogo čemu. Volela sam da slušam kako mi otac govori da je 1882. knez Milan postao kralj. Pitala sam se kasnije mnogo puta ima li simbolike u godini mog rođenja i krunisanja srpskog kralja. Te godine…

Proza: Dnevnik jedne Jagodine

Bistro oktobarsko sunce isijava nad Juhorom. Budi se svaka grana već smrznutog drveća . Stari carigradski drum spava. Subota je. Spava stari put i čeka da neko prođe drumom. Vekovima je stari vojni put dve lepotice – Singidunum večni i Carigrad neumorni. Spajao je dve metropole, a prolazio je baš kroz odaje stare Jagodine. Duga je prošlost varoši jagodinske. Večni antički grad je izrastao u grad u koji su svraćali putnici namernici i pisali o njemu u svojim putopisima. Morava je vekovima ležala pored stare prijateljice Jagodine. Hranila je i…