Proza: Kosmička samoća

Kosmički sam čovek je svetac. Ali, to ćete shvatiti mnogo kasnije. U gradu plavih tramvaja, jednog sunčanog podneva ispred fontane na trgu stao je crnokosi visoki mladić sa gitarom. Nije mogao imati više od petnaest godina. Počeo je da svira ne obraćajući pažnju na čudne poglede prolaznika. Odmah se videlo da je vladao širokim repertoarom. Nije ispred njega stajala ni kutija u koju bi neko ubacio novac, ni šešir. Naprosto, svirao je u transu. Svakoga dana je stajao ispred fontane i svirao. Privlačio je sve veću pažnju ljudi njegove, i…

Proza: Brankov most

Sunce je na pomolu. Ptice mu radosno hrle u susret. Posmatram Kalemegdan nad kojim se izdigao Pobjednik. Prekoputa njega, Dunav i Sava se međusobno prožimaju i prepliću, slaveći ljubav, ozvaničenu vječnim zagrljajem, prema kojoj nijedan posmatrač ne ostaje ravnodušan. Život se polako spušta na grad. Osmijehom pozdravljam svoju sabraću- Savski, Željeznički i Most na Adi. Sve ih volim, ali sa Savskim sam na neki način najprisniji. U komšiluku mi je, a i ista smo generacija. Nekad mi je žao Mosta na Adi, najmlađeg među nama, ali ne i najrazmaženijeg, budući…

Proza: Zvijezde padalice

Semi Idrizi je bio bog. Odlučivao je o životu i smrti, o tome tko će propasti, tko se uzdići, tko će disati, a tko prestati. Vrlo rano je naučio da je strah jedino oruđe koje mu treba. I strahom je vladao već 20 godina. Svi su ga se bojali, uključujući i policiju. Službeno je imao građevinsku firmu. Manje službeno bavio se uvozom i distribucijom snova,te zaštitom ljudi, objekata i poduzeća. Od koga ih je štitio? To je već druga priča. Uvijek je bio okružen svojim ljudima. Nije mogao znati kad…

Proza: Terali se Početak i Kraj i ostale loše bajke

…I videsmo šta se zbi sa onima koji oru po nebu i zlatne kočije kradu. I tako se navrši prethodna noć, srećni care. A šta će nam danas doći do ušiju, ne smislih sama, već priču slušah od pijanog opančara koji je cipele farbao triput, da ne čuje zlo. Rešilo jednom Sunce da se ženi. Maloverni neka ovde zaćute, jer i Sunce ima Nevestu, samo o tom ne voli da govori. I vide Sunce kako se gđica Zvezda Danica šepuri po nebu, kako joj oči svetlucaju i kose se belasaju,…

Proza: Mulen ruž a la Serbijana

Razbarušeni umetnik pregazi prag svoga brloga. Nad glavom mu zasijaše mesec koji je otpozdravljao njegovu jedinu želju, a to je da se večeras napije. „Nagrađivanje“ – tako je to voleo da naziva, kao i svoj put u lažne rajeve, zvezdu vodilicu u ralje alkoholizma – entuzijazmom za staroslovenskim opijalačkim navikama. Dakle, kulturna geneza je okrivljena, sasvim prihvatljivo, za novi nalet gubljenja svesti. Budući svesuludi arhiprotivnik neukusa, ovaj lagani samoubica se dao na put gde vode svi malograđanski planovi razgoropađenih okružnih velikaša i vikendaša, dakle, u centar grada. Izlazeći iz okvira…

Proza: Kamikaza

(Odlomak iz romana “Do obala Goe”) Prišla je najbližem prozoru i otvorila ga, zapahnulo ju je prijatno strujanje vazduha. Žagor ulice govorio joj je da popodnevni saobraćajni krkljanac još nije prošao. Vrativši se potom do svog mesta, obukla je svoj novi laneni blejzer, boje peščanih dina koji joj je tako lepo stajao i taman da izusti: Narode, dosta je bilo za danas – druga pomisao odnela je prevagu, pa reče samoj sebi: Okej, Maks. Nije daleko subota! Nikad joj se do sad nije dogodilo da tek tako otperja kući, bez…

Proza: Trijalog o samoći

Otvoreni kapci su, kao i obično, došli uz bebećasto migoljenje po udobnom krevetu. Prvo pitanje koje se postavljalo – postoji li snaga da se izbavi iz zavodljive zone komfora, udobnosti jastuka kao izaslanika i suštine primamljivih snova. No, to je prošlo, tako da nema svrhe tome se vraćati. Dok je, još na kratko, ležao, umetnost dokolice mu je najurila kao lavina, hraneći neupitnu maštu koja je stvorila jasne slike psihološkog pristupa gostujućoj, tročlanoj porodici. Otac, majka i buntovni petnaestogodišnjak. Najpre se pojavilo poređenje sa školskim psihologom i njegovim posve rđavim…

Proza: Pamti, pa vrati

Upravo sam na nekom sajtu pročitala: „Rekli su da pamtiš, pa da vratiš. Ja verujem da život vraća sam.“ Znači, neću da se osvetim, al’ se nadam da će život to umesto mene da uradi. Divnom, svilenom mašnom vezana zloba oko vrata onog koji izgovara ovo… Kad nećeš da se osvetiš nastaviš dalje. Ne čekaš da se osveti život, đavo, anđeo ili neko treći. Neću, zabole me i gotovo. Teram dalje, ne trošim vreme na tebe. Briga me. Živim svoje. Prevazišla sam. Pomirila se s tim, oprostila. Nije mi potrebno…

Proza: Mana što se dimi

Zima mu je budila sećanja iz ranog detinjstva, a spoljašnja se magla stapala sa dimnom zavesom koja gotovo nikad nije napuštala njegovu otrovnu rezidenciju. Nagnut preko svog radnog stola, David Drezden je palio novu nikotinsku čačkalicu. Kraj neuredno nabacanih papira koji upozoravajuće spominju tužbu, u staklenoj piksli, ležali su ostaci strpljivih dželata njegovih pluća. Pušeći, mrmljao je svoju omiljenu misao. „Vidi me šta sam sad, A bio sam šta si ti, I ti češ biti šta sam ja.“ Zazvonio je telefon. Drezden, proždrljivo gutajući dim, podigao je slušalicu, čekajući odgovor…

Čitati ili ne čitati – Isak Asimov i naučna fantastika za početnike

Ne morate biti aristokrata da biste bili u opasnosti od splina. Melanholija ima način da ugrozi ljude svih staleža i imovnih stanja. Bilo da vam je dosta beskorisnog naklapanja na raskošnim balovima ili posustajete pod teretom desetosatnog radnog vremena, pitanje je dana kada će sve ono novo u vašem životu postati udobno a sve ono udobno neosetno preći u izanđalo i staro. Uostalom, šta mislite odakle nam odjednom sladoled od mortadele ili restoran u kome se jede iz posuđa u obliku klozetskih šolja? Istina je, svaka nova godina dodaje nam…

Proza: Sledeće noći

Sretnem te nekad na ulici i samo prođeš. Nikad me pred ljudima ne gledaš. Ideš svojim putem, sakrivaju te dan i gomila. Braon jakna, plava kosa i zelene oči. Prepoznala bih te čak i kad bi hodao pored ljudi sličnih sebi. To po mene nije dobro, video si sam u onom marketu. U redu na kasi braon jakna i plava kratka kosa ispred mene. Mislila sam: „Iskuliraj, umišljaš“, a onda si se okrenuo i ja sam vrisnula, pa pala u nesvest. Gomila ljudi se skupila oko mene i zvali su…