Moj um preplavljuje okeanska dubina i pećinski mrak. Nema klupka u lavirintu pomoću kojeg se vidi spas. Otupjelost osjećanja mnogih i oštar, resak bol taj, često se igraju u mom tijelu praveći mrtvila gaj. A kad početak iz završetka produži, da li ću Euridika biti ja? Ona što bremenita smrću hoda ili ona koju životni sjaj i ljubavni mar natrag u dom, na dno vraća? Autorka: Irma Hodović Foto-izvor: Pinterest
Sunce je na pomolu. Ptice mu radosno hrle u susret. Posmatram Kalemegdan nad kojim se izdigao Pobjednik. Prekoputa njega, Dunav i Sava se međusobno prožimaju i prepliću, slaveći ljubav, ozvaničenu vječnim zagrljajem, prema kojoj nijedan posmatrač ne ostaje ravnodušan. Život se polako spušta na grad. Osmijehom pozdravljam svoju sabraću- Savski, Željeznički i Most na Adi. Sve ih volim, ali sa Savskim sam na neki način najprisniji. U komšiluku mi je, a i ista smo generacija. Nekad mi je žao Mosta na Adi, najmlađeg među nama, ali ne i najrazmaženijeg, budući…
