Proza: Kosmička samoća

Kosmički sam čovek je svetac. Ali, to ćete shvatiti mnogo kasnije. U gradu plavih tramvaja, jednog sunčanog podneva ispred fontane na trgu stao je crnokosi visoki mladić sa gitarom. Nije mogao imati više od petnaest godina. Počeo je da svira ne obraćajući pažnju na čudne poglede prolaznika. Odmah se videlo da je vladao širokim repertoarom. Nije ispred njega stajala ni kutija u koju bi neko ubacio novac, ni šešir. Naprosto, svirao je u transu. Svakoga dana je stajao ispred fontane i svirao. Privlačio je sve veću pažnju ljudi njegove, i…