Proza: Zvijezde padalice

Semi Idrizi je bio bog. Odlučivao je o životu i smrti, o tome tko će propasti, tko se uzdići, tko će disati, a tko prestati.

Vrlo rano je naučio da je strah jedino oruđe koje mu treba. I strahom je vladao već 20 godina. Svi su ga se bojali, uključujući i policiju.

Službeno je imao građevinsku firmu. Manje službeno bavio se uvozom i distribucijom snova,te zaštitom ljudi, objekata i poduzeća. Od koga ih je štitio? To je već druga priča.

Uvijek je bio okružen svojim ljudima. Nije mogao znati kad će se pojaviti netko gladan i spreman oteti mu sve što ima.

Često je izlazio, iako nikom nije bilo jasno zašto. Nije pokazivao da uživa u glazbi,pio je, ali se ne bi napio, nikad nije poveo ženu kući. Sjedio bi na sofi u alkovenu žilav, tamnoputi muškarac, uvijek budnih očiju. Povremeno bi netko navratio iskazati mu poštovanje, samo bi kimnuo i nastavio dalje piti.

Rahela je bila bez prezimena. Imala je ona nekad prezime, sigurno, ali to je bilo davno i više se nije sjećala. Otac joj je poginuo u tučnjavi, kad je imala 12 g. Stric koji je preuzeo brigu o bratovoj obitelji nije bio spreman uzdržavati  svih sedmero. Nju i sestru je prodao čim su navršile 13 godina.

Sad je imala devetnaest i bila je sredovječna žena.

Prošla je Rahela Bez Prezimena pakao u tih šest godina. Išla je  iz ruke u ruku. Sve je mogla izdržati, za drugo nije ni znala, samo da je više ne tuku.

Sad joj je bilo dobro. Radila je kao konobarica u noćnom klubu. Gazda nije bio loš, nije je plaćao, ali je smjela zadržati bakšiš,a bakšiš je bio dobar. Nije morala spavati s gostima. Znalo se dogoditi da je gazda pošalje da namiri nekog njegovog prijatelja ali nije bilo često i nisu je tukli.

Znala je Idrizija po čuvenju i bojala ga se kao i svi. Nije ga voljela vidjeti u klubu, ali se nije brinula da će mu morati prići blizu. Njemu su uvijek slali mlađe i ljepše konobarice. Ona je bila više radni, nego paradni konj.

I večeras je došao. Gledala je kako silazi stubištem. Da je bar silazio kao drugi razmetljivo, glasno, neotesano, ali nije. Njegove oči bile su najstrašnije na njemu, budne i mrtve istodobno. Pričekala je da se smjesti u polusjenu alkovena i da mu konobarica priđe, a onda je napokon počela normalno disati.

Krenula je stubama gore promijeniti čarapu jer je vidjela da se poderala. Nije došla ni do pola kad je stubište ispod nje zadrhtalo. Potres, pomisli i krene prema gore držeći se za ogradu. Nije prešla ni par koraka kad je podrhtavanje preraslo u konstantnu trešnju i počelo lomiti stubište. A onda se samo razdvojilo i ona je nestala. Bez vriska, vrištanje je bilo zabranjeno.

Semi Idrizi je bio bog. Njemu ni potres nije mogao ništa . Sjedio je blago nagnut prema naprijed i gledao ljude kako vrište i umiru, strop i zidove koji se urušavaju. Njegovi ljudi su već nestali .Ako prežive, mora se pobrinuti da to ne potraje. Čekao je. Potres je lagano slabio, od prašine nije vidio gotovo ništa, tutnjava je oslabila i sad je čuo jauke i dozivanje. Još par drhtaja i bilo je gotovo.  Gornja polovina stubišta je skroz propala. Šank je stajao netaknut. Pošao je prema gore, da vidi do kud može penjući se po blokovima betona.

-Upomoć,pomozite. Čuo je ženski glas.

Penjao se dalje. Odjednom ugleda nogu,žensku nogu u crnoj poderanoj najlonki. To ga je skoro nasmijalo. Noga je izgledala kao da ju je netko  odvojio od tijela i stavio na betonski blok.

Neka jeftina kurvetina. Nije volio žene. U rijetkim prigodama kad je uzeo ženu uvijek se poslije toga osjećao nečisto. Pa je prestao.

Krenuo je dalje. Uto se noga pomaknu i začuje jauk. Zastane iz čiste radoznalosti. Podigne daske koje su mu sakrivale pogled i ugleda vlasnicu noge. Nije joj se dobro pisalo. Gotovo da je lebdjela, jedan  pokret i pada, a beton na nju. Došlo mu je da je gurne i skrati joj muke. Nastavi se penjati.

-Ndihmë për vëlla.  Brate pomozi.

Stao je. Pametna kučka. Ponovo krene. I stane.

Semi Idrizi bio je bog. Mogao je spasiti ženu i ostati živ.

Vrati se oprezno natrag i proviri u rupu.

-Ne miči se.

Razmišljao je kako to izvesti. Bio je snažan, a ona prilično sitna.

-Daj mi ruku i kad te potegnem gore zgrabi me drugom rukom za rame.

Ona je samo treptala ali je vidio da ga je razumjela. Uhvatio je ispruženu ruku i čvrsto je stisnuo.

Sjetio se kad je zadnji put tako stiskao žensku ruku.

One ljetne noći kad su zadnji put bježali od njegova pijanog i gnjevnog oca i kada je obećao  sebi da se više nikad neće bojati. Trčao je čvrsto držeći majčinu ruku, a nebom su se prosipale zvijezde padalice.

Drugom rukom se uhvatio za čeličnu šipku koja je stršala iz zida i činila mu se dovoljno čvrstom da izdrži oboje.

-Kad kažem sad, odgurni se svom snagom prema meni.

Trepnula je.

Zaboravio je da se nije imala o što odgurnuti.

Kad ju je trgnuo prema sebi samo je ostala visjeti na njegovoj ruci. Držao se čvrsto za šipku i vukao je prema gore. Bar se nije koprcala.

Ma koliko sitna, bila je teška. Ruka kojom je držao šipku oznojila se i bilo mu je sve teže držati se.

-Probaj me uhvatiti drugom rukom.

Uspjela je. Dovukao ju  je do ruba kad je poludjela . Panično se počela batrgati, hvatajući se za njega . Nije je mogao zaustaviti jer su mu obje ruke bile zauzete. Posljednji napor , trgne je uvis i prebaci na sebe. Ruka mu se odvojila od šipke. Ona se ritala i grebala po betonu. Da bi se napokon dočepala ravnog i stabilnog odgurnu se o njega. Trajalo je djelić sekunde, ali je znao.

Glupa kučka,pomisli bez ljutnje i sruši se praćen tutnjavom betonskih blokova.

Autorka: Jasminka Janeš

Foto-izvor: Pinterest

Related posts

Leave a Comment