Poezija: Tišina

Ćutimo.Na svim jezicima svijetaJednako ćutimo.Poliglote smo.Sve jezike ćutanja znamoJer tuga se jednako izgovaraI jednako razumijeNa jeziku ćutanja.U riječniku tišine isto znači.Imenica.Način.Stanje.Trpljenje.Usud.Naprslina.Ponos.Čekanje.Nedostajanje.Praznina.Tačka.I Kraj.I mjesec je zaćutao.Noć šapatom doziva jutro.Zora je nijema.Novembar kraju hrli.Prvi snijeg se sprema.Hladnoća nas umjesto ruku grli.Mostovi će nas ostati željni.Za rastanke ne treba pasoš.Samo tišina. Autorka: Jelena Kovačev Izvor: Stihoklepka

Književnost kao način postojanja

Na ulasku u dvoranu već ugledah svetla. Nova godina se nije ni bližila, no, toliko ih je bilo da je bljesak mogao (ili trebalo) svakoga da zaslepi. Ulazim. Penjem se stepenicama po mekom, ni manje ni više, crvenom tepihu: čovek bi pomislio da se nalazi u kakvoj raskošnoj palati rokokoa. Kada je prvi utisak takav, znate, postoje dve mogućnosti: ili je svaki detalj važan poput onoga što će uslediti, ili je sve privid, maska onoga što bi trebalo da ubedi, a čiji su temelji poljuljani. O čemu se radilo, kao…

Svet se menja, neminovno, daleko doseže – nije sporno

Praviti paralelu između muzičkih festivala, zajedničkih izložbi i promocija zbirki knjiga logično je. Staviti u isti kontekst stvaralaštvo različitosti i nenametljivo otkrivati nova lica u pojedinim delatnostima ne samo da je privlačno već je i korisno. Na jednom mestu možete uporediti, uživati, sagledati svu raznovrsnost umeća i izvedbe. Pošto umetničko stvaranje nije ništa egzaktno, i ono što drugi vrednuju manje, vi možete vise, ili čak najviše, izazov je koji se ne propušta. Starost aktera je nebitna. Svakome je na volju da ustanovi šta želi, čak o tome i polemiše zastupajući…

Poezija: Ne budi me

Želim zauvek da te sanjamOvi snovi su sve što imam dok plešemo. Ne budi me… Našao sam te negde duboko u viru nemira , ti si jedini svitac u mraku. Budi tiha kao prolećni vetar, pomiluj sve oko sebe. Ne budi me… Tvoji koraci odjekuju mojim umom, odmotavajući moje misli.Dok ključevi koje držiš bude svaki deo koji je zaključan. Zato ja ne smem da se budim… Neka san bude što dužiBudan ne mogu da izdržimA da ne držim …Snove koje sanjamI kad sam budan i kada spavamI nit koju stvarašPa…

Prikaz romana „Kad su cvetale tikve“ Dragoslava Mihailovića

Kada neko umjetničko djelo po svom nastanku biva zabranjeno naredbom režima, nepisano se podrazumijeva da ono sadrži kvalitet, jer moralo je odjeknuti zaista glasno da bi uzdrmalo vlast, a osim toga, umjetnost nije i nikad ne bi smijela biti sušta propaganda. Naprotiv, ona je medij otpora, margina uzvišenosti i širine. Njen je zadatak da govori u ime života, pronalazeći podzemne kanale kojim opisuje njegovo jezgro. Te činjenice je bio svjestan i Dragoslav MIhailović kada je napisao svoj kratki roman „Kad su cvetale tikve“, još jedno djelo sa kojim se čitaoci…

Poezija: Posvete sećanja bude

Kako da čitam Stepskog vukakad posvetu tvojaispisala je ruka Od prve stranicedalje ne idem,kroz rukopis vidim lice tvoje,a pitam se da li smemčitati između redova,simboliku tražitikod svakog slova Maših se za Frankenštajna,znala si šta je tog romana tajna –čudovište stvorila je Merimužem nadahnuta –a ti si meni u zimskoj idilipoklonila roman o zveri,posveta je stala u red jedan,život da počnem življenja vredan Sve te knjige, sećanja, uspomene… Zašto li su reči Ostrovskogabile meni namenjene? Da l’ si htela reći da sik’o čelik čvrstai da će mi biti potrebnavolja, snagada te…

O Vladimiru Nabokovu

                           O jednom snu i Nabokovu Baš tu gde se završavalo more počinje jedna zemlja. Obala je dugačka i pusta, čuje se samo hučanje mora, a nekud iz daljine dopire kreštanje nevidljivih galebova. Ležim na suvom pesku, zagledana u igru oblaka na tom purpurnom nebu. Pridižem se na laktove i posmatram taj večni poljubac horizonta, neba i mora. Osvrćem se iznenada i gle, imam šta i da vidim, nedaleko od mene jato leptirova pleše u zanosnom ritmu. Kad odjednom uzdižu se popt strele, stremeći ka nebu. Tek tad spazih da počivaju…

O Škabovoj pesmi „Bez uslova“

„Životinje volite: njima je bog dao klicu misli i radost nepomućenu. Nemojte im je mutiti, ne mučite ih, ne otimajte im radost, ne protivite se misli božjoj. Čoveče, ne gordi se nad životinjama: one su bezgrešne, a ti, sa svojom veličinom, prljaš zemlju svojom pojavom na njoj i za sobom ostavljaš svoj prljavi trag avaj, skoro svaki od nas!“ Ovo je deo mudrosti koju je u lik starca Zosima upisao Fjodor Mihailovič Dostojevski. Znam da se mnogi ljubitelji plodova njegovog besmrtnog pravoslavnog pera ne slažu sa ovim, toplim ali prilično…

Klupe

Dvadesetsedam godina svakog radnog dana odlazio sam u neki od beogradskih, jugoslovenskih i srpskih sudova. Svašta sam tamo video, čuo, saznao i opazio, radio, uradio i propustio da uradim. Veliki broj ljudi smatra da je sud mesto na kojem se najsigurnije stiže do pravde. I pored toga što sam svoj život posvetio izučavanju i primenjivanju prava, ne spadam u tu grupu. Pravda se ni kao društveni odnos ni kao pojam, pa čak ni kao termin, ne koristi u označavanju, pojašnjavanju i ostvarivanju slobodnog i dostojanstvenog ljudskog postojanja. Taj magični, čarobni…

Boško Ćirković Škabo: „Najvažnija od svih zajednica je porodica“

Hip-hop kultura u Srbiji je nešto što ima prilično trajanje. Možemo reći da je starija i od same države, naravno, države koju nazivamo Republikom. Naime, evidentno je da preko trideset godina ova grana muzike, ali i umetnosti, ispunjava naše zvučnike, telefone i televizore. Neki bi rekli da je u poslednjoj dekadi postala modifikovana, posebno po pitanju zvuka i teksta, možda čak i materijalizovana bez onog filozofskog prizvuka u sebi, ali postojanje hip-hopa u Srbiji je neumitno. O tome najbolje svedoči i činjenica kojom itekako možemo da se pohvalimo, a to…