Nove zvezde klasične muzike: „U Srbiji se kultura klasične muzike ne ceni i ne neguje onoliko koliko bi trebalo“

Klasika već stolećima unazad predstavlja, ne samo umetničku i „ozbiljnu“ vrstu muzike, već i temelj na kojem počivaju gotovo svi muzički žanrovi u dvadesetom i dvadeset i prvom veku. Možemo slobodno reći da su iz njenih korena nastali bluz i džez koji su glavni „krivci“ za ekspanziju rok, pank, a kasnije i hop-hop zvuka. Zbog toga je klasična muzika od izuzetne važnosti za našu civilizaciju. Međutim, poslednih decenija u Srbiji ova grana muzike, pod naletom novokomponovanih melodija, počinje polako da se dezintegriše. Isto tako, problem predstavlja i nemogućnost pojave novih…

Dalibor Danićič: „Samo u ovom vremenu možemo da pobedimo svoju palu prirodu“

U dvadesetom, a naročito dvadeset i prvom veku vidljiva je sveopšta i sveprisutna otuđenost čoveka od sopstvene prirode. Moguće da je tako bilo i vekovima unazad, ali danas je postalo gotovo očito da se milijarde ljudi svakoga dana davi u sopstvenoj gorčini nezadovoljstva koje pokušava da neutrališe na različite načine. No, svako bira ili da pobegne od realnosti ili da se suoči sa njom tako što će, baš kao i Sizif, kotrljati kamen sopstvenog psihičkog tereta i prihvatiti sudbinu koja mu je namenjena. Na tom putu je, čini se, najvažnije…

Danijel Jovanović: „Umetnost za cilj mora da ima buđenje osećaja u ljudima“

Književnost za decu je oduvek bila zanimljiva svim uzrastima i dobima, ali je, takođe, možemo okarakterisati i kao najvažniju granu književnosti jer su njene poruke namenjene prvenstveno najmlađima. Uporište ovog stanovišta počiva na činjenici da se čitalački senzibilitet jednog čoveka formira, maltene, od najranijeg detinjstva, zato je od velike važnosti i to sa kojim se štivom deca susreću dok još uvek nisu sasvim obrazovali čitalačke navike, kao i sopstvenu ličnost. U moru literature oko nas, svakako, postoji i ona koja je manje kvalitetna, zato je odgovornost pisaca za decu, naročito…

Prikaz filma „Unajmio sam plaćenog ubicu“ Akija Kaurismakija

Aki Kaurismaki predstavlja kultnu figuru modernog Finskog i evropskog filma, velikana autorskog filma trajno ukorenjenog unutar beskompromisnog sveta andergraunda. Njegov originalni stil, socijalna tematika, rokenrol energija obojena setom i retro nijansama( po snazi i beskompromisnosti uporediva samo sa još jednim osobenjakom i buntovnikom s razlogom – Džimom Džarmušom) ostaju svetionikom u tami moderne evropske kinematografije posustale u svoj nekadašnjoj avangardnoj ulozi unutar sveta filma. Jedno od njegovih najimpresivnijih ostvarenja(iz možda najoriginalnije i najkreativnije faze stvaralaštva, koja traje od početka osamdesetih godina 20. Veka) jeste film Unajmio sam plaćenog ubicu(1990.), koji…

Poezija: Slijepi putnik

Slijepi sam putnikNa sredini trajanjaKoji ne gleda očimaNego nevidljivim talasomopipava i osjećavrijeme oko sebeA ono lukavo klizii bježi u zaklonenedostupne i vrtložneRušeći zemaljska pravilaI priodne zakoneI gubim i sat i kompasi svaki orijentirA svetionik odavno ćutiu mrakuI dočekuje nasukane barkeKao osvetuZa sve odlazeće u nepovratZa sva ostavljanja i samoćeZa sve prošle varkeA samo je potrebnootvoriti očii očima progledatiAli kapci su solju srasliPredugo pučine gledavši… Autorka: Jelena Kovačev Foto: Pinterest

Killing me softly

Odrastao, ili kako se kaže „mator čovek“, nema izbor. Čovek je uvek u svom vremenu jer se njegovo prezentno centriranje permanentno odvija u sticaju postojanja i trajanja neovisno od karakteristika epohe. Ono je sasvim precizno uzrokovano nasleđem dominantnih pritisaka koji su ga oblikovali vrlo blizu okoštale strukture bez ikakvih mogućnosti promene. Kada dođe u izvesne godine, živeći u njima kao u svom vremenu, nemoć i neefikasnost svetonazora, navika, inertnih oslonaca i svega na šta računa bez pravog razloga, ne biva dovoljno za vaspostavljanje sklada poljuljane slike sveta i rezultata koje…

Poezija: Miriše zumbul

Miriše zumbul svilenog krugaMisao bestraga uzdiže magluMramorno bijeli urlik iznutraMauzolejski krov kistom boji. Miriše zumbul ružičastih krilaMozaik prozračnog leta pojiMikro i makro svijet kao ledMostove ruši mostove kroji. Miriše zumbul sjemena mrkogMašti vrelo proljećno stvaraMjesto gdje živi vatromet živiMelodija prirodnog virtouza hara. Autorka: Branka Blagojević Foto: Pinterest

Kad se ništa drugo ne može

Najviše me iritira ono: „Daješ mu za drogu“, ili: „Oni prose organizovano, žive od toga k’o bubreg u loju“. Budimo realni i potpuno otvoreni da, makar na sekund sagledamo stvari onako – kako nas nisu vaspitavali. Pokušajmo da obujemo tuđe cipele iako su nam nepoznate, neudobne, male ili velike… Počnimo od te droge: Narkomanija je bolest celog sveta, koja prodire u sve pore društva i sistematski uništava čoveka malo po malo. Jede te mnogo više, dublje i bolnije od bilo koje druge zavisnosti. Pojede ti novac, prijatelje, porodicu, ako si…

Poezija: Refren

još jedan podliv razlio boješto kao mrlja od tinte stojena platnu ispod očne duplje potiljak snažno pulsira boloktava spušta note na molgovori riječi nesnosne, šupljepločice skupe, dizajniranepo njima staklo, ostaci hranei opružena noga je bosa Nije htio. I neće višerukavom kao djetetu brišeugrušanu krv iz nosa oblači kaput, gasi cigarujer čekaju ga na bilijarunestaje iza ulaznih vrata ostaci dima, tišine muku istom ritmu, nečujan zvukotkucaj srca – kazaljka sata porculan lutka u prazno gledanaslanja dlanom obloge ledaudarci novi, a isti bol ništa novo, i ovoj ženiopet su danas, pod “zasluženi”zavedeni…

Bašta neposlušnih: O filmu Mine Đukić

Ako se nešto sa sigurnošću može reći za debitantsko ostvarenje Mine Đukić, to je da predstavlja izuzetak od pravila. Uz retke izuzetke, srpski film poslednjih decenija obeležen je dvema  dominantnim strujama: prva je uvek živahna komercijalna akciono-sentimentalističko-komedijaška produkcija, dok druga, na ovaj ili onaj način, predstavlja tematiziranje srpske političke realnosti, u koju spada razračunavanje sa bolnom ratnom prošlošću i seciranje iskustva tranzicije. Neposlušni tako, u punom smislu svog naslova upućuju odlučno „Ne!” postojećim, već toliko puta viđenim, tematskim kompleksima. Poput biljke koja je, nekim čudom, uspela da izraste iz pukotina…

Poezija: Ringla

Na nebu sija zvezda.Sija narandžasto sunce.Na šporetu sija ringla.Sija oko, njeno.Kapljice iz oka prave potok.U potoku riba.Ribar upeca ribu.Ona se koprca u njegovoj ruci.Da li da je pojede, ili da je pusti? Verzija br. 1. On udara ribu o beton.Riba je mrtva.Stavlja je u kesu.Nosi je kući.Riba je u loncu.Kuva se.Čorba je ispala odlično.Ribar srče čorbu.Uživa u njoj.Jedna kost mu zastane u grlu.Drži se za vrat.Koprca se na podu svoje kuće,isto kao upecana riba u njegovoj ruci,čija se kost zaglavila u njegovom grlu.Sam je, nema ko da mu pomogne.Sve je…