Poezija: Slijepi putnik

Slijepi sam putnik
Na sredini trajanja
Koji ne gleda očima
Nego nevidljivim talasom
opipava i osjeća
vrijeme oko sebe
A ono lukavo klizi
i bježi u zaklone
nedostupne i vrtložne
Rušeći zemaljska pravila
I priodne zakone
I gubim i sat i kompas
i svaki orijentir
A svetionik odavno ćuti
u mraku
I dočekuje nasukane barke
Kao osvetu
Za sve odlazeće u nepovrat
Za sva ostavljanja i samoće
Za sve prošle varke
A samo je potrebno
otvoriti oči
i očima progledati
Ali kapci su solju srasli
Predugo pučine gledavši…

Autorka: Jelena Kovačev

Foto: Pinterest

Related posts

Leave a Comment