Oznaka: poezija

Poezija: Pitanje; Tintinnabulum, Karike

Administrator

PITANjE jesam li alkoholičar to sam nikad nisam zaključio mada su mi mnogi najčešće u besu rekli da jesam cirkao sam dosta odnosno uvek kad sam mogao poslednjih godina najčešće sam i najčešće ujutru voleo sam da mi dan tako nekako krene niko mi nije bio potreban nikakvo društvo za priču slušanje još manje samo malo tekućine idelana doza je bila od 02,5 do 0,5l malo muzike soba prozor i koja knjiga svet je napolju užurbano krkljao u svom loncu šarenih splačina radnici gubili svoje duše u žaru i pepelu…

Poezija: ***

Administrator

Sunce je nosilo oblake kao naočare Poklonila si mi lice Slušao sam misli Koje prolazile su zelenim prstenovima Dozvolio sam sebi da umislim Njihove dubine Plašio sam se Sebe Svog tela Svakog pokreta Nisam se smejao Drhtao sam Od nekog čudesnog mira Koji pokušavao sam da uhvatim za ruku Da, od toga se strepi To je kraj Iščekivanja Lutanja O tom snoviđenju Pričali su Svi veliki pesnici Kroz i u redovima Tu sam Dok stojiš iza mene A senka sam ti Na palubi Sleteo je galeb Prelivaju se U smiraju…

Poezija: Dio a ne cjelina

Administrator

Tu i tamo prospem djeličak sjećanja po mokroj površini a površina bješe more poput ptica selica ali i zvuka u školjkama koje pronađemo tokom ronjenja tamo negdje – po sredini ili pri početku kapi prosute suše se i htjela ne htjela moram djelovati hitro što ako ih izgubim? što ako one ne znaju naći put do mene? tu i tamo pribojavam se gubitka nečeg meni važnog jer ako odlutam (ili sjećanja odlutaju od mene) hoću li nenamjerno promijeniti sudbinu ili će sve i dalje, bez djelička istih, ići svojim tokom?…

Poezija: Šta sam sinoć video; Trojan; Zemljoradnička himna

Administrator

ŠTA SAM SINOĆ VIDEO Kad klizaš niz ulicu Maršala Birjuzova pogledaj treću zgradu s desne strane i jedan prozor gde sija svetlo i obris k’o ptica sa grane – moje rame. I gledaj kako se njiše, na staklu prozirna senka i kako se klati na vetru i miriše i pomisli – koliko si puta gledao nekog tako, dok onaniše. Ciklus: „gnuSOBE“ TROJAN Pada na nas mreža prethodne noći. Tvoje telo umočeno u belinu ovog sanduka udiše izmoreno vazduh u tragu. Neko nas gleda sa leve strane. Stvari se jedva pomeraju.…

Poezija: Oda Parnoj Lokomotivi

Administrator

Parna Lokomotiva je crnkinja, kćer užarenog uglja i vode, afroameričko čudo – nema tog bremena koje ne može da ponese! Slušaj kako je naložena, kako već dahće, kako se sporo pokreće i zahuktava; (Bože, njen pisak je lirska poezija, na vrhuncu je i ne pomišlja da se zaustavi!) „Lepotice razjarena grla“ – peva ti Vitmen, a ja ti šapućem da ni tračnice a ni stanice nisu nikakva ograničenja za tebe – već samo čudan dvočetvrtinski ritam za tvoj iskonski, za tvoj džez urnebesni.   Autor: Damir Malešev

Poezija: ***

Administrator

Melanholična ptica Na grani U parku Šumovi lišća Dečiji osmeh Koji vlaži grčevite beonjače Dok smiruje razumom Rastopljeno srce Glavobolja i mučnina Zagrljaji Jasnoća Voleti znači Biti lišen kamenja Osećati Duša u auri Plavetnilo I pastilno zlatnilo Kuda odlaze boje Ako ne u kapilare Stranih tela Suze i konačna želja Rasprskane svetlosti Za begom iz kaveza Nikud ne idem Jer bila sam. Autor: Maša Grujić

Poezija: Kradljivac mita; Gar; Gorko neznaje

Administrator

KRADLjIVAC MITA Pridižem se kao da ću dohvatiti nebo na ne tako starom panju kog je istrošila sekira jedva održavam ravnotežu držim tebe u naručiju grabim od oblaka kradem od mita od onoga što želimo da se dogodi GAR izazov te svirepe beline podseća te na stvaranje Sveta trag koji ostavljaš (koji uostalom tako dobro poznaješ) vodi te nekuda i negde to je onaj garež kojim komadaš pijace i groblja kao uprljani Grad utrnuo od istrošenosti koji redovno posećuješ pod krabuljom ketmana habanja koja si mu priređivala beskonačne noćne šetnje…

Poezija: Svet na tufne

Administrator

Vidimo na tufne svet na tufne po autobusu nosu i šakama po lišću kosi i vazduhu ljubimo vazduh i vazduh i tufne nas vole hodajućim leptirima govorimo da lete i s njima gledamo bare u oblacima i šetamo s drvećem pod ruku i lepimo prste na šarenu žvaku i balon kad nam odleti balon jer nema više helijuma ležimo na klupi naglavačke nosem u ravnice se utapamo reke budemo tufne plivamo vrtimo vrtimo dok ne poletimo pa kome do poda i poda i zemlje ostane da sačuva i jednu majušnu…

Poezija: Neko

Administrator

Žena stoji na kapiji i gleda sprovod. Steže ogradu – umro je neko mlad. Devojka čeka autobus. Potreban joj je tuš da spere mamurluk i lake poljupce. Kroz opori vazduh čuje mimohod. Seća se svoga oca – umro je neko mlad. Majka u pekari kupuje zemičke za sina. Dugo su ga čekali, a nema ni godinu dana kako je prohodao. Prolaze ljudi u crnini. Ne poznaje ožalošćena lica, ali bi najradije da pljune zemičke, baci ih i vrisne.   Autor: Milica Milošević

Poezija: Bosonog, ali sretan

Administrator

Hodao sam bos po žičanom putu bježao od samog sebe ali i sustava gazili su me moćnici i onako izgažen morao sam hodati gradom punim sustavno podređenih ljudi grohotni smijeh bivao je sve jači podmukli pogledi sjekli su mi noge a tišina između prolaznika i mene kidala mi je dušu i što ću, skinuo sam sve prljavo sa sebe obukao savršeno skrojeno odijelo i iznajmljeni kaput (ali uopće nisam osjećao težinu iznajmljenosti, dapače, osjećao sam se tako sretno u njemu, kao da si pripadamo) no, odjevnu kombinaciju učinio sam neobičnim…