Zaljubljeni Hasan-aga (Najveća tajna pesme „Hasanaginica“)

Iako objavljena davne 1774. (u okviru knjige Viaggio in Dalmazia italijanskog opata Alberta Fortisa), narodna „žalostna pjesanca“ o Hasanaginici ne prestaje da bude predmet brojnih rasprava najšireg raspona, od ortografskih nedoumica do problema tragične krivice glavne junakinje. Mnogo je naučnih radova nastalo samo radi odgonetanja „tamnih mesta“ u Hasanaginici, pokazalo se i da pogrešan redaktorski postupak može zamagliti izvorno značenje, ali iznad svih leksičkih nedoumica i dalje ostaje pitanje ne koje je teško dati jednostavan i definitivan odgovor: zašto Hasanaginica strada? Ovde ne mislimo samo na finalnu scenu, kada nesrećna…

Princ Đorđe povremeno među Srbima

Kad videh na sajtu „Čupava Keleraba“ najavu predstave Via Doloris reditelja Dejana Petkovića, pomislih: princ Đorđe je još jednom među Srbima, još jednom je njegova burna i tragična sudbina našla odjeka u umetnosti i kulturi onog naroda kome je Đorđe iskonski pripadao od rođenja do smrti, mada je iz sveukupne srpske svesti mnogo više bio odsutan nego prisutan, kako duhovno, tako i fizički. Kao knežević rođen u izganstvu, kao kraljević proglašen ludim i silom odveden u duševnu bolnicu, ipak je dočekao da, nakon svih peripetija, starost provede u svojoj zemlji…

Proza: Bolonjski atentatori

PRINCIPOM PROTIV GRABEŽA Je li tebi grabež princip, a tebi princip grabež? Miodrag Ibrovac (prilikom susreta sa Gavrilom Principom i Trifkom Grabežom)   – Šta će biti sa studentima koji studiraju po Bolonjskom procesu, a nisu završili u roku od četiri godine, hoće li imati prava na apsolventski staž? – Apsolventski staž je nešto što Bolonjska deklaracija ne poznaje – bio je izričit rektor. – I molim vas, to sada nije tema, ovde su naši najbolji studenti, treba sa njima da razgovarate, a večitim studentima sam već rekao šta sam…

Autošovinizam kao odbrana od estradnog patriotizma

Povodom predstave Suze i biseri Pre dve godine, na niškom URBAN FEST-u, neformalna grupa „Pera Detlić“ iz Kuršumlije izvela je predstavu Suze i biseri s jasnim ciljem da se beskompromiso ukaže na sve prisutniji šund i neukus koji prete da razore pravu kulturu i umetnost. Predstava s takvom idejom itekako je dobrodošla, ali u ovom slučaju mnogo je važnije na koji su to način reditelj i glumci pokazali publici šta je tačno šund a šta prava kultura i kako razgraničiti ta dva pojma. Sve i da su imali najbolju nameru,…

Recenzija: Slučaj Lenke Dunđerski – „Santa Maria della Salute“

Filmska kritika je o novom filmu Zdravka Šotre bila gotovo jednodušna: premijera je protekla u svečanoj atmosferi, Vojin Ćetković (Laza Kostić) i Tamara Aleksić (Lenka) blistali su, a film je iz dana u dan beležio rekordnu gledanost! To bi valjda značilo da je film besprekoran i da bi svaki drugačiji vid kritike bio suvišan, možda i zlonameran, s ciljem da naruži nešto što je steklo kultni status već samim tim što je snimljeno. Ipak, dobra reklama ne mora bezrezervno značiti i visoki kvalitet samog ostvarenja. Istina, kritika ponekad može biti…

Legenda od krvi i mesa

Marko Aleksić, „Marko Kraljević, čovek koji je postao legenda“, „Laguna“, Beograd 2015.   Ovo nije istorijski roman, a nije ni istorijska studija. Ovo je istorija zanimljivija od romana i čitljivija od udžbenika. Zanimljivo, originalno, a objektivno, bez patetike. I konačno jedan prikaz srpskog srednjovekovlja gde nema bolesnih nakaza i perverznih monaha (kao što je to, na primer, slučaj sa romanima Dobrila Nenadića). Mudra politika, sukobi, intrige, slavne bitke, bračni ugovori i nesporazumi, najzad i neverovatna priča o Preljubovićima koji su  ostavili pečat u istoriji grčkog grada Janjine, priča dostojna filmskog…

Ruža – simbol bezimene ljubavi

Da li ćemo pamtiti ljubav kojoj ne znamo ime… Znače li nešto imena ili, poput pojma ruže, služe samo kao puki simbol? I ne dovedu li upravo brojna značenja do obeznačavanja i obesmišljavanja? Nedavno je ovaj svet napustio i veliki pisac Umberto Eko. Otišao je, a čitaocima je u amanet ostavio jednu bezimenu i svih značenja lišenu ružu, sa željom da joj upravo oni, čitaoci, vrate pravo značenje i spoznaju smisao njene bezimenosti. Od slavne opatije iz romana „Ime ruže“ ostalo je samo ono što je ispripovedao monah Adso, sve…

Ko bi ubio gospodina Frojda?

(Dževad Sabljaković, „Kako ubiti gospodina Frojda“, Laguna, Beograd 2014) Godina 2014. protekla je u znaku sećanja na Prvi svetski rat, ali i u znaku ponovnog „preispitivanja“ i traženja „krivca“ za najveći sukob u dotadašnjoj istoriji čovečanstva. Kao što je i bilo očekivano, iznova se javilo interesovanje za Sarajevski atentat, najčešće pominjani povod za početak Velikog rata, što je takođe dovelo do raznih novih tumačenja i verzija, kako među istoričarima, tako i u umetničkom svetu. Pomalo je tragikomično što je i srpskim piscima bila potrebna stogodišnjica sarajevskog Vidovdana kako bi u…

Milan Rakić – pesnik, diplomata, gospodin

Pesniku Milanu Rakiću prilazimo sa dubokim poštovanjem. Bio je to u srpskom pesništvu prvi pravi pesimista (prema ondašnjem shvatanju), pesnik i gospodin s pedigreom, iskreni rodoljub, uspešan diplomata… Uveo je pesimizam u srpsku poeziju, da bi samo nekoliko godina docnije ispevao poletne stihove o „silnim oklopnicima“ kako bi svoje „prelazno pokolenje“ pripremio za „poslednji boj“. Napisao je pedesetak pesama. I to je sve. Ni jedan jedini spev, ni jedna drama, ni jedna pripovetka, a kamoli roman! I dok se za većinu srpskih pesnika može slobodno reći da su bili „književnici“…

Reportaža: To kod nas.. može da bude („PRKOS“ po drugi put među Knjaževčanima)

Mrtvo more se uzburkalo, pa makar i na pet dana. Posle jednog perioda stagnacije, Knjaževac ponovo postaje grad pozorišne umetnosti otkako je 2015. pokrenut festival „Pozorišna revija kreativnog osmišljavanja sveta“ („PRKOS“) kao sastavni deo tradicionalnog „Festivala kulture mladih Srbije“. Iako bez sopstvenog amaterskog pozorišta, samim tim i bez kandidata za „PRKOS“, Knjaževčani su za početak dobili priliku da uživaju u ostvarenjima amaterskih pozorišta, dramskih sekcija i sličnih udruženja mladih entuzijasta iz zemlje i regiona, a sve s nadom da na nekom narednom „PRKOS-u“ pred svoju publiku izađu i knjaževački glumci…

Pozorište: „Duge noći i crne zastave“ – Naslov zanimljiviji od predstave

Narodno pozorište u Nišu decembar 2015. Režija: Ivan Vuković Očekivalo se da pozorišna adaptacija romana „Duge noći i crne zastave“ bude prava poslastica i za ljubitelje teatra i za verne čitaoce Dejana Stojiljkovića. Posebno je publika u Nišu, rodnom gradu Stojiljkovićevom, od ovog poduhvata očekivala mnogo, možda i previše, što se na kraju pokazalo krajnje pogubnim. „U zemlji u kojoj se istorija prepravlja i po par puta za jedan ljudski vek, teško je odrediti šta je mit, šta je podatak, šta propaganda, a šta je i zašto u senci“ –…