još jedan podliv razlio boješto kao mrlja od tinte stojena platnu ispod očne duplje potiljak snažno pulsira boloktava spušta note na molgovori riječi nesnosne, šupljepločice skupe, dizajniranepo njima staklo, ostaci hranei opružena noga je bosa Nije htio. I neće višerukavom kao djetetu brišeugrušanu krv iz nosa oblači kaput, gasi cigarujer čekaju ga na bilijarunestaje iza ulaznih vrata ostaci dima, tišine muku istom ritmu, nečujan zvukotkucaj srca – kazaljka sata porculan lutka u prazno gledanaslanja dlanom obloge ledaudarci novi, a isti bol ništa novo, i ovoj ženiopet su danas, pod “zasluženi”zavedeni…
Autor: Administrator
Bašta neposlušnih: O filmu Mine Đukić
Ako se nešto sa sigurnošću može reći za debitantsko ostvarenje Mine Đukić, to je da predstavlja izuzetak od pravila. Uz retke izuzetke, srpski film poslednjih decenija obeležen je dvema dominantnim strujama: prva je uvek živahna komercijalna akciono-sentimentalističko-komedijaška produkcija, dok druga, na ovaj ili onaj način, predstavlja tematiziranje srpske političke realnosti, u koju spada razračunavanje sa bolnom ratnom prošlošću i seciranje iskustva tranzicije. Neposlušni tako, u punom smislu svog naslova upućuju odlučno „Ne!” postojećim, već toliko puta viđenim, tematskim kompleksima. Poput biljke koja je, nekim čudom, uspela da izraste iz pukotina…
Poezija: Ringla
Na nebu sija zvezda.Sija narandžasto sunce.Na šporetu sija ringla.Sija oko, njeno.Kapljice iz oka prave potok.U potoku riba.Ribar upeca ribu.Ona se koprca u njegovoj ruci.Da li da je pojede, ili da je pusti? Verzija br. 1. On udara ribu o beton.Riba je mrtva.Stavlja je u kesu.Nosi je kući.Riba je u loncu.Kuva se.Čorba je ispala odlično.Ribar srče čorbu.Uživa u njoj.Jedna kost mu zastane u grlu.Drži se za vrat.Koprca se na podu svoje kuće,isto kao upecana riba u njegovoj ruci,čija se kost zaglavila u njegovom grlu.Sam je, nema ko da mu pomogne.Sve je…
Uroš Ristanović: „Srpska književna scena se trenutno brčka u svojoj samodovoljnosti“
Primećuje se kako je književnost u Srbiji, kao i na Balkanu, poslednjih decenija nešto što je dosta skrajnuto u medijskom prostoru. Za takvu sliku možemo kriviti ili ratne prilike i razaranje čitavog jednog sistema vrednosti koje je zadesilo Jugoistočnu Evropu ili nesposobnost ovdašnje kulturne elite da spreči dezintegraciju humanističkih tekovina koja je, mora se priznati, zahvatila čitav svet. Bilo kako bilo, veoma je važna i bitna stvar kada u ovakvom ustrojstvu postoje i oni koji mnogo ne mare za nepovoljnost socijalnih prilika, već nalaze načina da istraju u svom kreativnom…
Poezija: Dan jednog čoveka; Godina jednog čoveka; Vek jednog čoveka
Dan jednog čoveka I da umrene znamDa li bi čuli zaNjegovu smrtI da živiNe znamDa li bi čuli zaNjegov život Godina jednog čoveka I šta sadaDanasPosle godinaStraha i patnjeZar se mogu vratitiTuđi životiZar je vrednoI zar je bitnoČije se sad zastave vijoreKrvavom zemljomI zar su ljudi bezvredniI nemaju snoveI zar svi mi živimoZa nečije ciljeveI granice noveDa li je krv voda?Ponosni su na novu zemljuNove životeGrozan je ljudski umKrv je pala nije vodaI kažu to se zove sloboda? Vek jednog čoveka NaroduSlava svetaI hram i oreolI kruna i sjajNaroduDajte počast…
Pod staklenim zvonom društva i vremena: Prikaz romana Silvije Plat
Svijest, razum i identitet koji čovjeka razdvajaju od ostatka živog svijeta univerzalna su tema u pisanim djelima od samih začetaka književnosti. Proces sazrijevanja i formiranja ličnosti bilo koje ljudske jedinke nužno uključuje neprestana preispitivanja o svrsi postojanja, mjestu pod suncem, kao i krize identiteta i shvatanja samog sebe. Mnogo je onih koji iz ličnih, unutrašnjih borbi ne izađu kao pobjednici. Silvija Plat, poznata američka pjesnikinja prošlog vijeka, ostaće upamćena na književnoj sceni kao simbol svih onih koji su poklekli pred težinom života i društva. „Stakleno zvono“ je jedini roman ove…
Poezija: Bestežinsko stanje
Smem li da napišem pesmu?Pesmu koja se ne ruga, koja ne zvonina sva zvona i nije vilinski prah.Pesmu koja je obična,poput grane i majmunčeta na njojkoji trebi vaške sestri i kezi se.Da to ne bude pesma bitna ili posebna,da nikoga ne obuzmu mučne vizije,da stihovi ne dodiruju zvezde i u njimačarobne magline savršenih oblika iboja koje neumoljivo raduju duh,bez napora porobljavajusumorno sivilo bivstvovanja.Samo da bude kao uređen vrtu sunčanon danu, ništa više od toga.Takva pesma nikoga ne bi pokrenulada izazove kulturnu ili političkuili seksualnu revoluciju,niko ne bi rekao ništa protiv…
Razvrat
Uveče sedim do kasno u noć i ne radim ništa, ne osećam ništa, pretvaram se u ništa ali ne odlazim na počinak. Samo meni vidljiva i razumljiva hrabrost krepi me i dokazuje da postoji bar jedan trenutak realnog vremena u kojem, makar i razvratno, uspevam da efektno traćim i arčim život pretvarajući se u ništa da bih dosegao najbedniji oblik slobode. Sve posle toga, uključujući blage i prijatne snove, pretvara princa u žabu a mene iz minijature naivnog slobodara u besprekornog roba „belog okovratnika“, preduzetnika, obveznika, dužnika itd. To nije…
O pesmi „I am the walrus“ Džona Lenona
Pesma I am the walrus bila je na neki način jedan od kreativnih vrhunaca Džona Lenona, čoveka i umetnika koji se nakon uspeha albuma ‚‚ Sgt. Pepper’s lonely hearts club band“ i smrti menadžera i prijatelja Brajana Epštajna, a naročito nakon poznanstva i ljubavi sa Joko Ono sve više osamljivao i udaljavao od benda, gubeći interesovanje za nastavak daljeg rada i onoga svega što su Bitlsi tada predstavljali kao najuspešniji pop bend … Dok je avgusta 1967. završavao jednu od svojih najbitnijih pesama psihodelične faze – ‚‚ I am the…
Intervju: Lebreht Gaspar: „Ogromnu većinu stanovnika Srbije truju anticivilizacijski koncepti (ne)kulture“
„Ukoliko danas nismo dovoljno glasni sa opomenama, sutra to može itekako biti prihvatljivi model ponašanja.“ „Konkretno u nas, u Srbiji, ukorenjenost kulturnog značaja knjige i romana postoji samo ukoliko licemerno nastupamo a ta licemernost je politički uslovljena, i interesno.“ U srpskom kulturnom prostoru možete čuti sve manje pristojnih ljudi. Pričam sa Živojinom Ivkovićem, piscem. Ali taj isti Živojin od pre izvesnog vremena zove se Lebreht Gaspar. Ima razloga i za to kao što ga ima i za njegovo stvaralaštvo jer u suštini, i njegvo ime i alijas svode se na…
Poezija: Carske krune
Stigao je suton, sletio na krilaPapira od kašmiraOstavio grudi bez dahaUsta bez riječiZapljusnuo talasom vidokrug očijuSmjelih ljubavi okorjelih.Niti svoje poklonioŽutim klasjem obojioKose svileKose mileNanizao zlatne struneNiz planinske visoravniSijaju se svodom plavimSvog njegovog carstva krune. Autorka: Branka Blagojević
