Poezija: Tišina i tuga

(Ukradene noći)Zaboravljene misliNavirale su katkadObično noćuKao neka senaNečujna i tamnaProšli daniSećanja dalekaTuga se tad javiPa do svitanja me čekaA ja kao spavamDa zavaram tuguNe da se ona lisica je staraIznenada otvorim očiI ona se pravi da spavaUzmem knjiguIli razonodu druguDa zaboravim tuguAli ona mili mislima mojimŠapuće mi reči čudnePomalo se bojimProklinjem noći budnei uspomene tužneĆutimo tako noćimaUspavana Tuga i jaČekamo zoruDa se dočepamo sna *** I opet ta tugaČeka me iza uglaNenadano iskočiSvuda me ona uhodiTamom me obavilaU krilo mi se svilaTa sablast milaNe da mi miraČim sklopim očiEto je…

Poezija: Vama, koje sam voljela

Vas,Koje sam voljelaSjetiću se po lijepom…U najobičnijim trenucima polusunčanog danaDok stojim u najružnijem parkuOsmijehnuću se,sjetno, doduše,na poslednji susret i poslednji pozdravKad su se tri tačke pretvorile u jednui osmijeh bio nikad širi, a nikad tužniji u meni…Sjetiću vas se dok stojim u mom „ateljeu“,kuhinjskom,skromnom i mračnomi gledam u Sunce od papira…I sipaću, u šerpu, opet uz osmijeh,jednu čašicu lozovačei zapuhnuće me miris djetinjstvazaboravljenogi iznova otkrivenog nekog popodneva,Iz drugog života,u drugom životu…I sjetiću se smijeha na sve drage priče i ukus hrane što je značenje nad svim značenjimaI sjećanje na nepcu…Vas,…

Poezija: Zašto

Zašto čovjek zbog ljubavi zna da ozdravi, ali i danima da bolujeZašto otrov u malim dozama bude lijek, a u većim smrtno otrujeZašto uvjek nužda zakon mjenjaZašto kad se zaljubiš tad pameti nemaZašto se protiv zatrovanja daje tetanusZašto se privlače plus i minusZašto ne može jing bez jangaZašto i kada sam sita tebe sam uvijek gladnaZašto u svemu postoji izuzetakZašto sve ima kraj i početakZašto su uvjek privlačne lica smijalićeZašto muškarac nije rođen bez adamove jabučiceZašto postoji samo 7 svjetskih čudaZašto kažu da uvjek od lude postoji veća ludaZašto sila…

Marlena i žena vamp

Ich bin die fesche Lola, der Liebling der SaisonIch hab’ ein Pianola zu Haus’ in mein’ SalonIch bin die fesche Lola, mich liebt ein jeder Mann Doch an mein Pianola, da laß ich keinen ran Dietrich Zadimljena prostorija, ona na visokoj barskoj stolici sa muštiklom i pogledom žene osumnjičene za ubistvo, suviše svesna svog postojanja u vremenu kome nikako ne pripada, promuklog glasa, samo svoja. Na sebi ima odeću koja šokira. Ta odeća može biti muško odelo za prijeme ili neudobna žičana haljina Theda Bara-e. Akcenat oštriji, tvrdji izgovor mekih…

Zavere bez teorija: Povodom knjige „Služba“ Gorana Živaljevića

Za čitaoce koji očekuju teoriju zavere, Služba Gorana Živaljevića (Laguna, Beograd 2020) možda je pogrešna knjiga, ali uprkos tome, oni će i u njoj pronaći ono što su tražili. Pošto je i sâm Goran Živaljević na jednom mestu citirao Iliju Čvorovića, najpoznatijeg srpskog (i balkanskog) špijuna, poteklog iz maestralnog pera Dušana Kovačevića, onda nije na odmet parafraza čuvene replike o pogrešnom broju koji je ustvari pravi, jer svedočenje Gorana Živaljevića jeste priča o zaverama koje su zaista postojale, ali je to istovremeno i rušenje onih mitova koji proističu ako zavera…

Poezija: Nedosanjanima

Da smo se bojama tražiliI da smo se ljubavlju gađaliDaljine bi nam bile bliže I ne bismo čekali prsteŠto ih sudbina zovuDa uzmu stvar u svoje rukeBili bismo jedno,Zvali se blizinaNe znajući nepripadanja mukeNe bismo bili nedostajući dioBio bi mojI bila bih tvojaI odavno bi ovaj isti san snioDa dijelimo jutraI ne bih te tražila na pogrešnim mjestimaNe bih uzalud lutala i živjela od jučeNasmijana bih čekala ova naša sutra Bila bih tvoj Neko…I bio bi Neko moj… Da smo se samo umjeligađati bojama… Autorka: Jelena Kovačev Foto: Pinterest Autorka:

Film „Budala“ – verodostojna ekranizacija današnjeg ruskog društva

Režija: Jurij Bikov; Originalni naziv: Дурак 2014. godine svet je obogaćen novim ruskim klasikom, ali ovaj put u vidu filma čija radnja izgleda kao da je izašla iz romana Fjodora Dostojevskog.  Počevši od imena i glavnog junaka, ovaj film najviše sličnosti deli sa delom ,,Idiot’’, gde glavni junak pokušava da bude idealno ljudsko biće nasuprot svim okolnim faktorima koji rade sve osim u njegovu korist.  Radnja prati Dimu Nikitina (Artem Bistrov), poštenog vodoinstalatera koji živi veoma oskudno, u malom stanu, sa roditeljima, ženom i sinom, štedi svaku rublju ne bi…

Ljudi bez godina

Danas sam sahranio prijatelja. Tuga nije tema. Ona je najlošija strana svih stvari. Probila je okvir, naslov knjige i motiv tematizacije. Ljudi su tema. Postoje ljudi koji nemaju godine. Oni su uvek prisutni kao presan život: onakvi kakvi drugi ljudi nisu a kakav život jedino jeste. Bez kostima, grimasa, priprema, strategija, saveta psihoterapeuta, priprema za ostavinsku raspravu, izjavljivanje ljubavi na prvi pogled, dobro uvežbanih tirada infatilnog vezivanja empatije i svega što mi, ostali ljudi sa godinama svakodnevno činimo da bismo poverovali u postojanje života i prepoznali sebe u realnim kontekstima.…

Poezija: Pjesma o rakiji

Svanu i to divno jutro,Ustadoše mladi momci,Sokakom uz pjesmu,Drage žene pozvaše,Djevojke rumenih obraza,Da čar na dar čaroliji daju.Pokupiše vrijedni momci,Pokupiše vrijedne žene,Ostaviše da odstoji,Vrijedne ruke svih njih,Zaslužiše tamni hlad, bistru vodu,I u očima taj čudesni sjaj.Naložiše onda vatru,Ispekoše zlatnu vodu,Za rođenje, za krštenje,Za vjenčanje, i za mrenje.Čarolija to je zlatna,Puna truda, puna rada,Uz ljubav je stvorena,Iz ljubavi rođena,Zlatna voda dobro znana,Svima nama Bogom dana. Autorka: Branka Blagojević Foto: Goran Hrvić „Pečenje rakije“

Intervju: Mina Petrović – „Važno je da mlada osoba oseti podršku u procesu sopstvenog procvata“

Na nedavno završenom Beldocs festivalu, u domaćoj selekciji posebnu pažnju nam je privukao film Viktorija, 15, debitantski dokumentarac mlade rediteljke Mine Petrović. Film nam daje portret petnaestogodišnje devojčice Viktorije i njenu unikatnu priču o ostvarivanju snova i putovanju na Island.  Uz vetar u leđa koji joj daje Rok kamp za devojčice, neprofitni program za afirmaciju ženskog stvaralaštva, Viktorija ima šansu da stekne vidljivost na muzičkoj sceni koja je dominantno „muška“ i skeptična prema devojkama odvažnim da iskorače iz tipično „ženskih“ žanrova. Za rediteljku Minu Petrović, pozicija žena u muzici je…

Prikaz knjige aforizama „Ništa lično“ Igora Brace Damnjanovića DIB-a

Pre, sada i posle, vrednog aforističara uposle Politika, i u nju upleteni: pojedinci, stranke, premijer, predsednik… satirično su kroz aforizme duhovito ispraćeni jer autor, (ništa lično) „ima onu stvar. Mozak!ˮ Proverite već na petoj strani sveže štampanog izdanja. Rezultati sklopljenih reči u misli nisu mršavi. Naprotiv, uspešni su, i da citiram Igora Bracu Damnjanovića „Ostali ste bez reči?/Pa što ne kažete?!ˮ Pohvaliti nečiji danonoćni trud, a sigurno se štivo krčkalo dok nije ugledalo svetlost dana na recikliranom papiru između glatkih plavih korica, dobronamerno je. Iako je šipak apostrofiran na više…